!!!!Žao mi je,ali tako je!!!!
…Subota jutro..sretan sam..ali možda ipak..osjećam da nešto nije u redu,ali opet..možda se varam.Večeras je neću vidjeti,ona ima neke druge planove.Večeras ću se provesti u krugu svojih prijatelja.
Moram priznati da mi je stvarno bilo odlično.. „Neka svira,svira mandolina,u srce, me u srce me dira“ajme kako volim tu pjesmu…popili smo koju i veselili se,opustili se od svih šugavih problema i obaveza koje nas prate cili dan i svaki dan.Poželio sam da i ona osjeti ovu sreću,poželio sam da i ona osjeti ovu sreću,poželio sam na nju prenijeti malo ove radosti i sreće jer meni stvarno ne treba puno da bi bio sretan.Male stvari cine moj život sretnim.Međutim, KIKA je bila na drugom kraju svijeta, tako mi se bar činilo.Ona se zabavljala u svom društvu, na svoj način.
Čuli smo se kad sam došao doma..glas joj je drhtao..plakala je…nakon onih uobičajenih rečenica koje slute na kraj, rekla je da ne želi više vezu… Pitala me je da joj budem prijatelj. PRIJATELJ?! kako bit samo prijatelj onome koga voliš?! Teško je…jer voljeti nekoga, a ne biti s njim isto je kao da si osuđen, a nisi kriv…Teško je voljeti,a ljubav kriti,u srcu plakati a nasmijan biti!!!!
Naš se razgovor bližio kraju,osjećao sam to.Vjerovali vi meni ili ne, po prvi put nisam znao što reći…što na rastanku reći osobi od koje se ne želiš rastati?!
Kad smo prohodali,s tim smo se oboje složili,to je bila naša zajednička odluka a za prekid je dovoljno da to samo jedna strana želi..žalosno ali istinito!!!!to je bila njena odluka i ja je moram poštovati,ne preostaje mi ništa drugo!! Samo se nadam da će pronaći svoju sreću.ipak je njena sreća i moja sreća!!!
„Izgubljeno je ono čega smo se odrekli!“
Post je objavljen 13.04.2008. u 13:15 sati.