Marketing
Povijest japanskog animiranog filma ( II. dio )
Za prvi dio ovog teksta kliknite upravo ovdje.
Ratna generacija
Nakon potresa 1923 mladi su se autori mogli utješiti porastom interesa za animirani film od strane Monbuša ( Japanskog Ministarstva Obrazovanja ). U to vrijeme došlo je i do primjene prvih zakona o zaštiti ćudorednosti, tako da je porasla i količina cenzure u produkciji. Animirani film našao je svoju primjenu u školama i tvornicama, slično kao što je u Hrvatskoj došlo do dokumentarnih filmova za potrebe higijensko/medicinskog obrazovanja puka. U ovo doba važno je spomenuti autore poput Murata Josuija i Ofuja Nobora ( oba su bili učenici Kitajame ). Nakon 1930 situacija se promijenila radi primjene kulturalnog nacionalizma koji će na kraju i dovesti do miješanja Japana u Drugi svjetski rat. Animirani filmovi koji su ohrabrivali japanske tradicionalne vrijednosti lako su našli put do proizvodnje i produkcije te zamijenili dotadašnji „dokumentarni smjer“. Filmu je zamah dalo osnivanje Fujifilma, tako da je Japan krenuo u proizvodnju svojih sirovina za filmsku industriju.
Paradoksalno, mnogi od ovih filmova nalazili su inspiraciju u Disneyu koji je već dugo imao tehnologiju zvuka. Japan je krenuo u razvijanje svojih zvučnih filmova, ipak napredak je bio prilično spor. Prva „ekspanzija“ anime se desila kada je susjedna Kina proizvela film „Princeza Željezna Lepeza“ u samom tijeku rata 1941. godine. Ovaj film je prije svega zanimljiv radi kulturološke pozadine, ugledao se na japanske anime koji su mnogo toga znali posuditi od Disneya- radi čega je „Princeza Željezna Lepeza“ film koji uvelike podsjeća na tadašnje vrhunce animacije ( „Snjeguljica i sedam patuljaka“ ). Redatelji su bili braća Wang, koji su nastavili snimati anime i nakon rata. Japan je brzo slijedio s dugometražnim filmom „Momotarovi božanski ratnici mora“ ( 1945 ). Film je nastao kao propaganda za japansku vojsku i bio je pod velikim utjecajem Disneya ( redatelju Mitsuju Seju je Mornarica prikazala Disneyevu „Fantaziju“ i tražila sličan film). Usprkos prilično čestim hvaljenjima japanske vojne moći, film je uspio u svojoj težnji da bude poruka mira djeci, što je kasnijeg velemajstora animacije Osamu Tezuka navelo da napravi hommage Sejevom filmu u svojem serijalu „Kimba , Bijeli Lav“ ( 1960 ) kojeg je, paradoksalno, kasnije prepravio Disney za svoj hit „Kralj Lavova“ ( 1994 ). Ovaj fascinantni multikulturalni krug je zapravo prilično čest i u igranom filmu ( veza Ford-Kurosava-Leone ) ali će podrobniju analizu dobiti u poglavlju o teorijskoj pozadini anime. Treba napomenuti da je Sejev film sačuvan, iako se smatralo da je uništen tijekom američke vojne prisutnosti na Japanu.
Post je objavljen 12.04.2008. u 20:17 sati.