Bolesna sam. Opet. Kao što sam jednom pisala na blogu, "ako je zdravlje najveće bogatstvo, onda sam ja trenutno jako siromašna". Ovaj tjedan sam pobrala naizgled bezazlenu upalu grla, za koju sam mislila da će proći sa septogalima, toplim čajevima i juhicama... ali nije. Krajnici i limfni čvorovi u vratu i dalje natečeni, grlo crveno, boli za poludit. I gubiš svaku želju za krutom hranom zbog poteškoća s gutanjem.
I tako mene stara natjerala da idem na hitnu... kad tamo čim mi je "The Doc" vidjela grlo odmah je potrčala po antibiotike. Svakih osam sati jednu tabletu, i tako deset dana. A kakve su to tablete... konjske!!! Ogromne su!!! Moram ih drobit svaki put kad ih moram uzet... ono meni je problem progutat tabletu veličine Lupoceta (da, da, ja i lupocet drobim, ali na četvrtine). Ovu i da na četvrtine prelomim, ne ide. Prvi put sam se skoro zadavila u njima.
Vječno pitanje : Zašto su antibiotici ogromni???
Osim grla, umorna sam ko pas svaki Božji dan, ali svejedno provodim "noći besane". Spavam u prekidima, redovito se probudim u 5 : 19, a kako sam ovaj tjedan bila ujutro u školi, to znači još nekih sat vremena do ustajanja za školu...
Sad kad sam došla doma za vikend, ovo je prva noć nakon nekoliko dana da sam spavala u komadu.
I da, u razdoblju Pon-Sri sam sanjala dosta čudne snove. Neki su bili onak normalni, a neki CREEPY.
Ponedjeljak:
Bilo je deset navečer (ne znam od kud mi u snu ideja da je bilo 10 navečer), i ja sam uzela nož i zarezala si tanku liniju posred dlana. Najprije je to bila samo ogrebotina, no ja sam sve više i više zarezivala po toj liniji dok nisam vidjela sve mišiće i tetive. Ono bizarno jest to da me uopće nije boljelo i nisam krvarila. Uglavnom, pokazala sam svoju ranu staroj, i ona je onak flegma rekla "samo stisni tu kožu da se ne raširi" i ona me je TEK SLJEDEĆE JUTRO odvela na hitnu da mi to zašiju...
Utorak:
Ovo je bio jedan od nagorih snova ikad (nadmašuje ga onaj kad sam kao sedmogodišnja klinka sanjala da mi se stara ubila pred očima). Uglavnom, ja sam stajala pred Teichinom kućom, a ona pred mojom (ja i Teichi smo inače susjede), nemam pojma zašto (mislim, logičnije bi bilo da ja svaka stoji pred svojom kućom). Uglavnom, Teichi je počela trčati preko ceste prema meni, i taman kad je bila na nekih metar-dva od mene od nikuda se stvorio kamion i pokupio je
!!! Teichi je odletila na cestu, vrat joj je nekako pukao na pola, tako da sam joj vidjela mišiće i žile. Primila sam je i ona mi je umrla na rukama....
Grozan san definitivno.
Srijeda:
Eeee, ovaj san nije bio grozan, ali je bio pomalo weird...
Sanjala sam -pazite sad - da se Nirvana ponovo okuplja. Ono da Cobain zapravo nije nikad ni umro, nego da je lažirao svoju smrt i liječio se u nekoj komuni... Ono - WTF? Odkud mi ideja za taj san??? Iskreno, nije da sam neki fan Nirvane, ne pamtim kad sam zadnji put slušala nešto njihovo. Hmmm.... možda zato što u zadnje vrijeme dosta oko sebe čujem Foo Fighterse ( Dave Grohl iz FF-a je nekad svirao bubnjeve u Nirvani) ????
Ovaj tjedan - katastrofa.
I da - stara mi je počela slušat VLATKU POKOS
?!?!?!?!?!
Kill me softly...

Post je objavljen 12.04.2008. u 15:59 sati.