Marketing
evo tak...
,,,ĐAČKA MOLITVA,,,
Profesore naš
Koji sjediš
Za imenikom,
Sveti se pero tvoje
Nestani kraljevstvo tvoje
Budi volja naša
Kako na mjestu,
Tako i pred plocom.
Dvojku našu svagdašnju
Daj nam danas i zaboravi jedinice naše,
Kako mi zaboravljamo,
Gradivo vaše,
I ne izvedi nas pred plocu
Nego ostavi nas na mjestu.
AMEN
Evo s ovim prekrasnim uvodom se moze zakljuciti da kao i uvijek umjesto da ucim ja visim na kompu i dosadujem se, lupam s buljom u zid i razmisljam kak bi bilo super pobjeci od doma i ziviti ko amiš... ne ne ne zezam se!
Dugo nisam nis pisala na blogu jer mi je bilo glupo nisam znala kaj da napisem, imala sam previse briga i obaveza itd....
Kao i uvijek tu su prisutne mnoge razmirice, zivciranja, ogovaranja i svade koje me svaki put iznova jako razocaraju... kuz ono taman si si s nekim super i onda te on tak povrijedi... al odlucila sam jednostavno pustit nek svi oni odu u krasni kurac, i ne zivcirat se.
Bilo mi je ovak tesko to napravit zato kaj sam ja ono "spuzva od covjeka" skroz sam mekana i jako sam osjecajna.
evo jedne prekrasne pjesme:
(koju inace obozava moja stara)
UTJEHA KOSE
Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.
ANTUN GUSTAV MATOŠ
Post je objavljen 12.04.2008. u 15:44 sati.