Marketing
You're lost little girl
You're lost little girl
Otvorila je oci,polako,oprezno.Duboko u sebe udahnula je zrak novoga dana.
Oko nje bilo je samo crnilo,sivilo.Monotoniju nepoznate sobe ubijala je boja crvenih ruza.Malena prostorija mirisala je slatkasto.Nesto ju je odvlacilo prema jezeru na kojem je provodila dane.Bijela haljina na kojoj se nalazila krvava mrlja,viorila se na vjetru.Dugo je hodala.Bila je izgubljena.Izgubljena i sama u ovom svijetu.
Duboko je udahnula.Taj miris...Nekako joj je poznat.Sjecanja su navirala sama od sebe...Iako nebo danas bilo je mracno,iako kisa padala je,trava danas bila je najzelenija,jezero najbistrije,drvo najbujnije.Nikad nije vidjela ljepsi prizor,nikada nije ovo mjesto pamtila tako lijepim.Ispod starog drveta opazila je dnevnik.Uzela ga je i vracala se u proslost.
Prva stranica njenoga zivota...Bila je u prelijepoj haljini,boje najljepse trule tresnje.Duga kosa padala joj je niz ramena.Bljestavilo,glazba...Odjednom,klizila je.Klizila je po plesnom podiju.Stari sat otkucao je ponoc.Izisla je na balkon.Hladni zrak godio joj je.Gledala je u zvijezde...
Druga stranica njenoga dnevnika....Prelijepa haljina lezala je na njenom krevetu.Ta haljina bila je posebna.Govorila je mnogo toga o njoj,njezinom zivotu.Ta haljina pricala je posebnu pricu.
Treca,cetvrta,peta stranica....Sve vise i vise shvaca da je izgubljena u ovom svijetu.Da je sama.Listala je,preokretala pozutjele stranice citajuci razmrljana slova crne tinte.Uspomene su se budile.Tisinu prekinulo je rominjanje hladne kise.Odlazi kako bi se sklonila.Ugledala je veliku povorku uplakanih ljudi,obucenih u crno.Odlazili su do drveta.U povorci je vidjela gomilu ljudi koje voli,koji su bili tu samo za nju,uz koje se nije osjecala izgubljenom.Trci prema osobi koju voli vise od zivota .Snazno ju grli.Ne osjeca nista.Ne shvaca.Ne razumije.
Zar ju je najvaznija osoba izdala?Osjetila je nelagodu,tugu u njezinim ocima.Trci dalje.Grli,ljubi....Nista.Ogledala je oko sebe.Bijela haljina stsinula joj se uz mokro tijelo,a sa duge kose cijedile su se kapljice vode.Crvena mrlja sad se jos vise razmrljala.Stala je i slusala.Slusala je najiskrenije,najljepse rijeci upucene samo njoj.Niz njezno,blijedo lice padale su suze,jedna za drugom.
Dosla je do zadnje stranice dnevnika na kojemu je duboko bilo utisnuto njeno ime.
Moje ime.Dosla sam do zadnje stranice svoga zivota.Sada ostaje samo praznina.Sada ostaje samo onaj osjecaj,onaj glas koji govori mi:,,Izgubljena si,malena djevojcice.''
Otvaram novu praznu stranicu zivota,ako se to moze nazvati novim zivotom.Koracam dalje u neki novi,nepoznati svijet.Koracam dalje i polako nestajem u magli tmurnog dana,ostavljajuci za sobom samo trag uvenulih ruza...
By SweeTGoth,11.travanj 2008.
Post je objavljen 11.04.2008. u 22:57 sati.