Sviđa mi se tvoj stan.
Lijep je, ali je dovoljno velik samo za jednu osobu - ili dvije koje su jako bliske.
Ti poznaješ dvije osobe koje su jako bliske?
Sinoć me Sick zove & tjera me da mjerim temperaturu. Već sam si bila popila LupocetFlu & takitak nemrem ništ napravit više sve i ak imam temperaturu. Rekla ja svojoj ljubavi neka on ne brine za mene, da je obična prehlada&umor mada osjetim da bi moglo biti više. Vrtila sam se u krevetu do pol8 & onda izmjerila temperaturu kad ono - 38.2! Lupocet, pa natrag u krevet & spavala do pol 11h. Nisam više mjerila temperaturu jer mi je kad sam se probudila bila nekako bolje, a ako mi nije bilo bolje ja to definitivno nisam htjela znat. Do kraja dana pokljukala još par tableta & sad to već nekako šljaka. Bila sam u školi jer ne želim da mi stara skuži da sam bolesna. Sad si već razmisljam kakvih ću se jezikovih juha nagutat od Sicka kad ovo pročita, al jbg. ovo mi je bio presavršen primjer.
On bi trebao biti onaj kojem govorim sve, ali kad god se radi o ovako nećemu pokušam ga poštedit što je više detalja moguće. Ne samo zato da se ne brine, već i jer me onda nagovara do besvjesti da idem doktoru / ne idem u školu / mjerim temperaturu / pijem sirup..
Ovo je čovjek koji me čuo kako hrčem, koji zna da stišćem pastu za zube od sredine tube & ne znam pretvarat dkg u grame, ali ovako nešto mu uvijek prešutim.
Neki ljudi osobe imaju jaaako puno prijatelja. Ali plaču uvijek sami jer ne vjeruju da drugi mogu pomoći im. Ponekad je taj nedostatak povjerenja posve opravdan. Nekako je instinktivno svakom živom biću da najviše razmišlja u svom interesu koliko god voljelo neku drugu osobu. Ponekad mi netko priča nešto, a ja se jednostavno pitam: "Koji Qurac si mene našla da mi se na to žališ? Jel ti jasno da sam se ja isključila nakon druge rečenice?" Ovo se ne odnosi na moje prijatelje, ovo se odnosti na osobe koje misle da imaju teških problema, a zapravo su princeze na zrnu graška. I onda ja tako sjedim kraj telefona u pol4 ujutro & sjetim se kako je teško ponekad saslušati tuđu priču, pa niti sama neznam tko će mene odjebat kad ga nazovem & velim mu da nemogu zaspat jer buncam koliko me frče temperatura. I onda pričam sama sa sobom dok ne zaspem mada koliko je to neproduktivno ne moram govoriti. Slušam iPod, isplačem se, buljim kroz prozor, pustim da me TV hipnotizira do te mjere da nemam pojma kaj sam ono htjela reć & onda sam opet OK.
Mene zanima koliko puta ste vi imali problem kojeg ste prešutjeli čak i osobi s kojom ste najbliskiji? Koliko stvari u vašem životu ne bi podijelili ni sa kim drugim (ne mislim na Franck čipse :) ?
Post je objavljen 11.04.2008. u 20:27 sati.