Sovjetska 544. pješačka pukovnija forsira Dnjepar u području Dnjepropetrovska – listopad 1943.
Situacija i zadaća 544. pješačke pukovnije
Svladavajući organiziran i dosta jak otpor njemačkih postrojbi, sovjetske postrojbe tijekom mjeseca rujna 1945. izbijaju na lijevu obalu rijeke Dnjepar u području Dnjepropetrovska. Sovjetska 152. pješačka divizija u dvodnevnim borbama uništila je njemačke postrojbe u Podgorodnom Nižnjednjeprovsku i ujutro 27. rujna potpuno ovladala odsjekom obale na području Kirovski – Sugakovski – Lomovka – Nižnjednjeprovsk. Ostavivši na manjim otočićima bojna osiguranja, njemačke razbijene postrojbe povukle su se na desnu obalu i tu su se utvrdile na već ranije pripremljenim objektima utvrda. Na otoku naziva 'Akula', nalazi se na oko kilometar južno od Sugakovskog, ostavljen je njemački pješački vod ojačan s 3 strojnice i 2 MB 81 mm. Povlačeći se njemački vojnici spalili su kuće u naseljima Kirovsko, Sugakovsko i Frunzensko, te digli u zrak željezničke mostove preko Dnjepra u području Dnjepropetrovska, sve u namjeri da otežaju prijelaz sovjetskim postrojbama preko rijeke, ali ipak nisu uspjeli prebaciti na desnu obalu sva mjesna i priručna plovna sredstva (ribarske čamce). Nakon što je uništila zaostale njemačke vojnike na lijevoj obali sovjetska 152. pješačka divizija počela je s pripremama za forsiranje rijeke Dnjepar. Pripreme za prijelaz preko rijeke u području Sugakovskog i Dijevke II trajale su punih osam dana. U tom vremenu prikupljani su ribarski čamci i popravljeni svi oštećene splavi koje su pronađene na lijevoj obali. Od mjesnog (priručnog) materijala (bačve, daske, trupci …) izrađene su priručne splavi za prebacivanje topova i minobacača preko rijeke. Sva ta sredstva (kamuflirana) prikrivena su blizu mjesta određenih za prijelaz preko rijeke, a potom je poradi novonastale situacije forsiranje odloženo za sredinu listopada. Nadnevka 5. listopada 152. pješačka divizija predala je svoje područje odgovornosti 2. pješačkoj diviziji i potom su se njezine podređene postrojbe izvukle u područje Podgorodnog. Dok se tako postrojbe 152. pješačke divizije pripremaju za prijelaz preko rijeke, postrojbe 2. pješačke divizije rade na raščišćavanju obale i pripremama za što sigurniji prijelaz postrojbi 152. pješačke divizije. Tijekom tih priprema, nadnevka 9. listopada, jedna ojačana pješačka satnija iz sastava 2. pješačke divizije, uz topničku potporu dva topnička divizijuna prebacila se na otok Akula i tamo uništila njemački vod. Istodobno, do 15. listopada, armijski inženjerci izgradili su most od Sugakovskog do Zelenog otoka i preko njega do otoka Akula što će pak kasnije puno olakšati koncentraciju sovjetskih postrojbi na tom otoku. Tako je zapravo otok Akula postao polazno područje 152. pješačke divizije s kojeg će ona krenuti u forsiranje rijeke Dnjepar. Tijekom priprava za napad 152. pješačka divizija dobila je zadaću forsiranja rijeke Dnjepar i zauzimanje mostobrana u području Suhačevka – Dijevka, a potom razvijajući se za napad udariti na Krasnopolje i tu presjeći protivniku odstupnicu iz Dnjepropetrovska, te potom, uz bojno sudjelovanje sovjetskih postrojbi koje su Dnjepar forsirale južno od Dnjepropetrovska, u području naselja Kajdaki (južni) okružiti i uništiti njemačku grupaciju. Zapovjednik 152. pješačke divizije, brigadir J. P. Kuliški, dodijelio je 544. pješačkoj pukovniji zadaću forsiranja Dnjepra s otoka Akula, te da odlučnim napadom zauzme šumarak kod sjevernog ruba Suhačevke, kodno nazvani 'Veliki šumarak', tu se utvrdi i time osigura prijelaz preko rijeke glavnini postrojbi divizije. U cilju toga 544. pješačkoj pukovniji dodijeljene su tri topovske bitnice iz sastava divizijskog topništva i protutenkovska bitnica samostalnog lovačkog divizijuna. Uz sve to, topničku potporu 544. pješačkoj pukovniji, trebali su pružati i sve ostale topničke i minobacačke pukovnije na lijevoj obali Dnjepra, te divizijun gardijskih minobacača s otoka Akula. Tako sada 544. pješačka pukovnija raspolaže uz svoja 6 PT topa 45 mm i 4 PT topa 76 mm i s 23 PT topa 76 mm (divizijske bitnice plus PT bitnica samostalnog divizijuna). Zapovjednik 152. pješačke divizije uputio je na protivničku obalu divizijsku izvidničku satniju koja se iskrcala kod šumarka kodno nazvanog 'Dugi šumarak'. Rijeka Dnjepar na tom mjestu bila je široka oko 2,5 km, a udaljenost od otoka Akule do druge obale bila je oko 1000 m. Brzina toka rijeke bila je 0,6 metara u sekundi, a protivnička obala nadvisivala je vlastitu obalu za oko 100 m (ovo po Athumanunhu nikako ne valja i nadvisivanje protivničke obale uvijek kod forsiranja treba izbjegavati). Uz sve to još su njemački vojnici s kota u području Dijevke i Suhačevke motrili i pod topničko-strojničkim nadzorom držali tok rijeke i sve prilaze svojoj (desnoj) obali. Nadalje, njemačkim postrojbama u prilog ide i to što su na toj (desnoj) obali duboke jaruge i velika naselja, a sve to im pruža gotovo idealne uvjete za prikrivene manevre pričuvama, a kamenom zidane kuće u tim naseljima lako su se mogle utvrditi i podesiti za obranu. Sve to su njemački vojnici učinili mnogo ranije u cilju da zadrže sovjetske postrojbe na lijevoj obali i time nadziru Ukrajinu s desne obale Dnjepra. Prednja crta njemačke obrane protezala se na desnoj obali sjevernim rubom naselja Suhačevka – Dijevka – Kajdaki i dalje rubom Dnjepropetrovska. Na smjeru napada sovjetske 544. pješačke pukovnije njemački vojnici uredili su OT na crti: zapadni rub Suhačevke – središte Dijevke – istočni rub Kajdaki, a iste su međusobno povezane rovom punog profila. Na pogodnim mjestima izrađeni su čak i betonski bunkeri. S fronta (čela) OT su zaštićene žičanim zaprijekama i minskim poljima, a po dubini obrane iskopani su rovovi. Na tom mjestu branila se njamačka 541. pješačka pukovnija iz sastava 387. pješačke divizije koja je bila ojačana 211. pionirskom (inženjerijskom) bojnom, te topnički podržavana s 4 bitnice topova 105 mm i bitnicom poljskih haubica 150 mm. U šumarku sjeverno od Suhačevke nalazilo se njemačko bojno osiguranje jačine jedne pješačke satnije koju su topnički podupirali topovi i minobacači iz dubine njemačke obrane. Na južnom i istočnom rubu Suhačevke bili su postavljeni 4 topa 75 mm postavljenih za direktno gađanje. U Dijevki nalazili su se položaji 4 njemačkih MB bitnica 81 mm. U Krasno polju bila je njemačka pričuva jačine jedne pješačke bojne ojačane sa šest tenkova. Njemački vojnici očekivali su sovjetsko forsiranje rijeke, pa su shodno tomu, čim bi pao mrak, obale rijeke osvjetljavali povremeno svjetlećim raketama.
Post je objavljen 11.04.2008. u 20:20 sati.