Eto da i ja napišem novi post. Meni je prijateljstvo važna stvar, jer čovjek bez prijatelja je tužan čovjek. Čega se bojim na ovome svijetu, najviše od svega je gubitak prijatelja. Ne želim biti tužna. Svi smo svjesni da se krug prijatelja sužava i gubi s godinama zbog ovog ili onog razloga ili bez razloga, ali moramo se odlučiti koje ćemo prijateljstvo cijeniti i oko kojeg ćemo se truditi i dali ćemo se uopće truditi! Koliko smo se samo puta razočarali u neku osobu, bilo prijatelja ili partnera, toliko smo se razočarali u njihove postupke, ali smo oprostili učinjeno vjerujući da će se popraviti, uvidjeti grešku, a na kraju smo samo mi ispali blesavi što smo toliko trpili i trudili.Prijateljstvo je nešto najvrijednije što čovjek može imati u svom životu. Nema ljepšeg osječaja nego kad znaš da imaš osobu s kojom možeš podijeliti baš sve - sreću, tugu, bol, razočaranje, neki sretan događaj.... Ali nažalost danas je teško naći pravog, iskrenog i dobrog prijatelja jer baš i nema dobrih osoba koje su spremne pomoći nekome drugom, osim naravno sebe. Svi gledaju svoju korist iz bilo koje situacije i čekaju kad će nekome zabiti nož u leđa.
Radi se o prijateljstvu koje mi puno znači ili mi je značilo. Sve bi bila učinila za tu osobu a i činila sam.
Da bi mi na kraju ta osoba okrenula leđa bez ikakvog PRAVOG razloga. Još i dan danas ne znam pravi razlog i mislim da ga nikad ni neću saznati. Pitavši ga koliko će dugo trajati njegova ljutnja...odgovor je bio : „ To je samo pitanje vremena!“ Dali bi to pravi prijatelj ikada rekao?? Ta izjava me muči cijelo vrijeme , a znam da nisam ništa skrivila... Ne nije mi žao ako na to mislite. Samo se osjećam iskorištenom ,izigranom još jednom. Ni jednog momenta mi nije žao...vremena... ma ničega. Bili su to krasni trenutci u kojima sam uživala. Nisam malodušna! Ni za čim ne žalim. Ali izgubila sam jednog jako dobrog prijatelja ( bar sam ga tako smatrala)...
Sjaj lažnog prijateljstva brzo nestane, ali trag koji u srcu ostavi pravi prijatelj nikad se ne zaboravlja. Samo je teško naći pravog prijatelja jer većina sjaji lažno, a oni pravi sjaje, ali duboko u sebi...
Za mene je prijateljstvo uvijek bilo najvažnije na svijetu, pa čak i u trenucima kad bih se po stoti put razočarala u nekoga. Često sam se i pitala je li u meni problem. Donosim li ja svima tu lošu sreću ili sam sama nesretna? Dugo vremena sam izgubljena osoba i ne znam kamo pripadam ni tko je na mojoj strani i koja je uopće moja strana. Dugo vremena prijateljstva u mom životu su se svodila samo na to koliko ko ima koristi od mene, a nikome zapravo nije stalo da pokuša otkrit tko sam ja zapravo... Nikoga nije ni bilo briga kako sam se ja osjećala iako su navodno uvijek bili tu, uz mene. I onda, jednog dana shvatila sam da svi ti prijatelji nisu to kaj ja mislim da jesu i njihove male zvijezde na nebu su se gasile u mojim očima. I činilo mi se da je moja zvijezda posve usamljena, napuštena i odbačena od ostatka. Bila sam gotovo sigurna da je problem u meni, da im nisam dovoljno dobra i pokušavala sam se promijeniti sto puta, ali to jednostavno nije išlo jer bi se vratili svi ti duhovi prošlosti i uništili svaki moj pokušaj da postanem nova osoba i da sve počnem ispočetka. Nisu stvari bile tako strašne i nisam bila baš tako grozna osoba, ali nisam bila ni onakva kakva sam htjela biti. Ne drugima, nego sama sebi!Razočarala sam se previše puta... baš u ono kaj naviše boli-prijateljstvo! Ponekad se osjećam ko da sam sama, ali nisam... Prijateljstvo je jedno od najvažnijih u životu... nitko ne može bez prijatelja, jer su oni nada dok sudbina boli... PRIJATELJSTVO.....Krasna riječ. Pojam. Kao i u svakom odnosu, zahtijeva davanje, razumijevanje, prihvaćanje. Često je takmičenje u pitanju. Nažalost. Često pod prijateljstvo biva uvučena potreba da se drugu osobu mijenja na način kako prvoj bolje odgovara. "Više si mi se sviđala kad si bila onakva...". Pri tom se misli, ajde ostani ista da se ja ne moram prilagođavati tebi i razmišljati što ću sad s tobom. Pa, odnos je tako lijepo formuliran, čvrst, pouzdan, znaš što možeš očekivati – i to si po potrebi uzeti. I tu se veoma često uvlači manipulacija. Ona koja udara na emocije. Tamo gdje si slab. A svi imamo slabu točku. Bar jednu. Često ti prijatelj posluži da se na njega izvičeš jer si nemoćan u situacijama u kojima nisi bio sposoban odreagirati kako treba. Često i vičeš ne na tu osobu nego o onom što te tišti, pa i to treba znati prepoznati i razlikovati. I tolerancija je tu bitna. No, nije dobro kad si jedan to dopušta, a drugi ne. To nije tolerancija. To je otirač. Nema veze s prijateljstvom.
Biste li se složili da bi mnogi od nas rekli: "Teško je naći pravog prijatelja".
Mi svi trebamo prijatelje, ali najviše od svega trebamo da nam prijatelji budu prijatelji.Da bismo imali prijatelje, prvo moramo postati prijatelj.
Nemam puno prijatelja, a one koje imam su pravi prijatelji i nebi ih imenovala. Ja znam tko su oni i oni znaju da na njih mislim...
Ovaj post posvečujem mojoj Ivoni i najprijateljima Crazy-u i Satyru i svim ostalim prijateljima i onima koji me ne smatraju prijateljicom...
Za one koji žele imati PRAVOG prijatelja i žele biti PRAVI prijatelji nekoliko savjeta...
Pravo prijateljstvo uključuje otvorenu iskrenost.
Pravi dokaz stvarnog prijateljstva je,
odanost, pomoć, opraštanje, rame za plakanje, ohrabrenje,
davanje, suosjećanje, povjerenje, tješenje, i ljubav kroz cijelo vrijeme!
Prijateljstvo je vrijedno, jer kroz prijateljstvo možemo primati ljubav i potporu,
čak i kritiku koja će nam pomoći u izgradnji karaktera.
Ako želite imati pravog prijatelja, sjetite se nekoga tko danas treba takvu ljubav.
Dajte svu ljubav koju možete i onda pokušajte dati još malo više.
Ta osoba ne mora biti savršena, nadarena ili snažna.
Vaš novi prijatelj može biti nesavršen, bez dara i možda siromašan.
Svaka duša koja hoda ovim svijetom ima srce, osjećaje i sustav vrijednosti.
KAD BOG VOLI NEKOG ČOVJEKA NA DAR MU DAJE PRIJATELJA.
Svatko zaslužuje imati prijatelje na ovom svijetu...
Prijateljstva su slična vezama, ako popuštate previše, na kraju ćete završiti kao budala i razočarati se do granice za koju nikad niste ni mislili da možete. Ima ona stara poslovica koja kaže:"Čuvaj prijatelje blizu sebe ali svoje neprijatelje još bliže, neprijatelja ne treba voljeti nego poštovati i ne prezirati".
-Prijatelji su kao zvijezde. Ne vidimo ih uvijek, ali znamo da su tu za nas...
-Prijateljstvo je jedna dusa u dva tijela...
-Prijatelj svih nije niciji prijatelj...
-Pravi se prijatelji u nevolji poznaju...
-Treba pomoći prijateljima kada im je to potrebno, a ne dokazivati se kad su oni već propali...
Jednog dana kaže ljubav prijateljstvu:"Zašto postojiš ti kad već postojim ja?" Prijateljstvo odgovori:"Nosim osmjeh tamo gdje si ti ostavila suzu..."
Post je objavljen 11.04.2008. u 14:28 sati.