

Temperamentno zarivaš
bodeže
u crveno srce za pikado
i hodaš po rubu ceste,
oholo raspojasan na rinzolu.
Pišem svjetlošću po masnom papiru
i olovkom skidam sloj emulzije,
uništavam film sa sepia efektom
i snimam samo koloristične slike.
Slušam nježne šumove
i usplahirene kapi kiše.
Zaigrane lahore i sušeno lišće.
U herbarij sam zalijepila našu sliku
neka se očuva, iako će izgubiti prvotnu živost.
Pojedi tu plastiku
jer je ne mogu više podnijeti:
Plastični osmjesi na plastičnom papiru
snimljeni plastičnim aparatom.
Obliži usne
i ako ti je koža elastična
neće popucati.
Ali zar stvarno misliš
da se isplati riskirati
i izlagati nepotrebnu pritisku?
Raskalašeno živim,
puno konzumiram
ilegalne supstance,
ali uspijevam podnijeti
one ubode s početka priče.


Post je objavljen 11.04.2008. u 12:54 sati.