Uspavano i tiho... tako je sada kraj mene - i u meni...
sve je utihnulo. Bez vriske, bez glasne glazbe, ne prolaze auti, i radnici su zastali s radom...
U mislima jedna misao, jedna želja i jedan cilj.
Pjesma koju sam čuo vrti se u glavi i tiho ali ustrajno preuzima moje misli, usmjerava moje želje i nade...
"...Trebam te, ja ne znam bez tebe
Trebam te budi sada kraj mene
Trebam te da me digneš na noge
Kada padnem i bol me obuzme
Trebam te ja ne mogu bez tebe
Trebam te budi moj spasi me
Trebam te da mi snage malo daš..."
Glazba i pjesme... to je dar koji neizmjerno cijenim i zahvaljujem Bogu na njemu. U toliko čestoj šutnji ostanem bez riječi, ne znam što bi rekao, i onda dođe pjesma koja otkriva moje dubine... Koja progovara umjesto mene, samo jedna rečenica u pjesmi je dovoljna da kažem: "E, Bože... to ti želim reći, ali nemam snage. Srce mi čezne i žalosno je, ne znam što bi ti rekao - neka ova pjesma i ovaj stih budu moja molitva izgovorena tuđim riječima, ali mojom željom i sa mojim srcem."
Post je objavljen 11.04.2008. u 09:52 sati.