.. evo me još jednom na kolodvoru ..
.. peron broj ... Zaboravljenih Snova ...
.. utapam tugu u bezbroju kišnih kapi što se slijevaju na pločnik ..
.. mrkla je noć, a ja se uvlačim u zadnje sjedalo noćnog vlaka ..
.. nije važno kamo ide, samo neka me odveze nekamo daleko ...
.. da pobjegnem od tuge i minuta zakucanih u prazno ...
.. da, bježim od stvarnosti ..
.. da, bježim od života ..
.. da, bježim od svega ..
.. sve do izlaska sunca, ja bježim u more nekih boljih vremena ...
.. mračno nebo ruga mi se, osjećam prezir u njegovim dalekim očima ..
.. " .. samo kukavice bježe .. " .. kaže mi ...
.. zvijezde ugasiše svoje noćne svjetiljke, čak se ni njima ne sviđa taj noćni vlak koji vozi odbjeglog putnika ..
.. nije me briga, i dalje se vozim, sve do posljednje stanice ..
.. osjećati se kao odmetnik od cijelog svijeta ponekad i nije tako loša ideja ..
.. ugledati mrak nije sramota, samo sastavni dio mog života ..
.. evo ih, već proviruju ... prve jutarnje zrake ...
.. bolje da se vratim ..
.. putovanje je završeno, a noćni me vlak, barem nakratko, odvukao u neki drugi svijet ...
.. a sad se rastajemo ..
.. opet račvanje ..
.. odlazim teškim koracima ...
.. a on se vraća na svoj peron da primi još koju odbjeglu dušu neke sljedeće noći ...

-
-
- .. °
Post je objavljen 11.04.2008. u 02:17 sati.