Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/cordelia

Marketing

DRUGOVI I DRUGARICE...

Oni koji još imaju volje svratiti na ovaj moj kutak primijetili su da sam malo zapustila pisanje. Možda bi ti strpljivci još čekali novi post da mi se nije dogodilo nešto vrlo čudno. Sanjala sam. To samo po sebi ne bi bilo ništa čudno da se u mom snu nisu u isto vrijeme pojavili moj najdraži prijatelj, Josip Broz-Tito i koze. Ne pitajte me kako i zašto. To je valjda jasno jedino nekim čudnim putovima revolu….asocijacija u mojoj glavi i možda (ali samo možda) nekom dobrom psihijatru. Ili se jednostavno radi o tome da mi baš nisu sve koze na broju (mada se meni na livadi činilo da su sve tu).
Mogu li sad o drugu Titu govoriti kao o starom dobrom prijatelju s obzirom da smo skupa čuvali neko stado? Vrijedi li to samo za ovce? Morat ću malo razmisliti o tome, hm…. vjerojatno kad mi se pamet vrati s godišnjeg.
Najboljeg prijatelja mogu sebi lakše objasniti, jer se često čujemo, ali ne i kako sam nas dvoje gradske djece betona smjestila u idiličan prizor pašnjaka gdje poput Heidi i Petera grickamo djetelinu i čuvamo koze pa još u društvu mrtvog diktatora.
Da sam redovito pratila događanja na Farmi znala bi na čemu sam. Iskreno vjerujem da gledanje te emisije može promijeniti ljudski mozak na najčudnije načine. Ali nisam. Dajem časnu riječ (zašto li mi u glavi stalno zvoni pionirska) da se svo moje gledanje Farme svodi na desetak min. prije tjedan dana. Naime, na forumu hr. pojavio se topic o zlostavljanju kujice Lise od strane sudionika tog showa . Činilo mi se nepoštenim napisati prosvjedni mail samo na temelju pročitanog, pa sam potražila termin prikazivanja i odlučno sjela pred ekran. Izdržala sam, kako napisah, desetak min. U tom kratkom vremenu nisam ni vidjela jadno pseto. Tako mi je žao Lisa, nisam mogla...čak ni zbog tebe.
Izgleda da ću se morati zauvijek pomiriti s neznanjem odakle su koze i Tito ušetali u moj san.
Vi ćete ovaj netraženi uvid u moj unutrašnji svijet dobiti s malim zakašnjenjem. Pišem ga tik nakon buđenja. Nisam se istina probudila u znoju i vrišteći, ali jesam vrlo rano i s osjećajem kako s scenom iz moje glave nešto ozbiljno nije u redu. Tako ću sada samo snimiti napisano u word za kasnije stavljanje na blog i vraćam se u krevet. Bude li sreće možda upoznam i Jovanku.


Post je objavljen 11.04.2008. u 08:20 sati.