U noćima kao što je ova gledam kroz prozor u neboder na tamnih pola morske milje i
poslije ponoći u njemu usamljene prigušene žarulje,
na trinaestom, desetom i sedmom, recimo, katu, i
Crvenu svjetiljku koja mu je s motkom upiknuta u tjeme,
da upozorava - slutim - niskobrišuće avione, "Oprez, neboder".
Nikad ne vidim zvijezde.
Nije da bih znao što s njima i da ih vidim.
Od zvijezda poznajem crvenu.
***
Tri stiha
U vreloj kiselini ljetnog poslije-popodneva
Gurnuo sam teglu maslina kroz prozor.
Uistinu, ljudi umiru svakako...
***
Od duhana i korozivnih tekućina u trbušnjoj šupljini nastade tupa, prožimajuća kugla bola što
pruža pipce sve do u grlo.
Tjeram iskustveni poremećaj do granice između lakoumlja i bezumlja.
Umlje, čini se, dan-danas u meni postoji samo kompozitno i prefiksno.
***
***
Komad čovjeka umre kad počne vjerovati u izvjestan ishod sutrašnjeg dana.
Neizvjesnost, protiv koje se inače nagonski borimo, doista budi čula i obeshrabruje klupčanje u umirući položaj.
***
***
Flešbek
Gledao sam kako stanovnici tog tropskog gradića lelujaju na vjetru.
Osvježilo je bilo taman toliko da sam navukao tanku košulju.
Indijanci oko mene nosili su pletninu od zimogroze.
Jedan, tipkao je na Internet u vunenim rukavicama bez prstiju.
Ljudski osjeti - kao i osjećaji - umišljeni su.
***
Skica - Conquista
Pištolj za opasačem, opasan sam mačem
Kroz močvarne jašem opasnosti.
Brada mi do pasa, za pasom kesa zlata
Ja sam konkvistador, gallego,
ubio sam bezbroj djece
i srušio carstvo
Jer hlepim za zlatom baš kao i svatko.