MUDROST DUHOVSKE HRABROSTI –
SVETI MIHAEL DE SANCTIS
U Hrvatskoj je dan i nadnevak 10. travnja tradicionalno opterećen prošlošću odnosno ustaškom ideologijom i NDH. Katolički vjernik ipak najprije gleda u kalendar. Budući da su kriteriji za odabir i uvrštenje "manjih" i "ravnopravnih" svetaca dotičnoga dana različiti, događa se da različita izdanja kalendara donose različite svece (jer svi ne stanu u tijesan prostor jednog retka uskog kalendarskog stupca dotičnog mjeseca).
Među imenima koja se susreću na današnji dan u katoličkim kalendarima (Ezekijel, Apolonije, Sunčica, Magdalena, Paterno, Terencije) kod nekih je na prvom mjestu Sveti Mihael de Sanctis (1591.-1625.). On je rodom Katalonac – rođen je 29. rujna 1591. a "za nebo je rođen", tj. preselio se s ovoga svijeta točno u Isusovim godinama, na današnji dan (10. travnja) 1625. tj. sa samo 33 godine života.
Mihael je od rane mladosti želio postati redovnik. Unatoč protivljenjima rodbine uspio je u kolovozu 1603. stupiti u red trinitaraca u Barceloni. Bog je Mihaela obdario mističnim darovima, što je izazivalo čuđenje njegove okoline. Često je u koru, u crkvi, u blagovaonici i drugdje zahvaćen Božjim Duhom padao u zanos. Njegovi poglavari (a to se i danas događa, tj. tako se uvijek postupa kad se kod nekog svećenika ili redovnika dogodi nešto izvanredno) poslali su ga u Sevillu učenim teolozima i ljudima velikog iskustva u vođenju duša da ga dobro ispitaju i prokušaju.
Budući da je nalaz bio negativan, tj. sud ispitivača bio je pozitivan – kod Mihaela se radilo o Božjem nadnaravnom zahvatu – njegovi su ga poglavari poslali u tzv. izravni vanjski apostolat, neka se njegovim nadnaravnim darovima mnogi obogate. Doista, Mihaelov sveti život i mistični zanosi davali su neobičnu snagu njegovim riječima i ljudi su se obraćali. Nastupao je pred sveučilištarcima, plemićima, javnim grješnicima, a poslije propovijedi mnogi su se raskajano ispovijedali i započinjali novi život.
Svetog svećenika Mihaela de Sanctis je papa Pio IX. proglasio svetim 8. lipnja 1862. Veliki francuski romanopisac Georges Bernanos kaže da je baština svetaca dana u naše ruke. Premda je to bogata baština, s pravom se protestantski pisac svetačkih životopisa Walter Nigg pita: "A tko se još danas brine za baštinu svetaca? Ta ipak nije sporedno jesu li sveci unutar kršćanstva živi ili ne."
Naime, sveci su "živi" ako se za njih zanimamo, ako ih upoznamo. Upoznati sveca, kaže p. Antolović, znači i odmah osjetiti želju da budeš u njegovoj duhovnoj, ali i stvarnoj blizini. Ta se želja rađa jer u svecu otkrivamo živi znak Božje prisutnosti i Njegove čudesne milosne djelatnosti.
Pascal je zapisao: "Sve ono što nije Bog ne može ispuniti moje očekivanje." Bog je naš posljednji cilj, a sveci su odlični vodiči k Bogu. Zato i danas, 10. travnja, na spomendan Sv. Mihaela de Sanctis, kao i cijelo 21. stoljeće vrijedi(t će) misao da susresti sveca znači susresti dobrog, vjernog i uslužnog suputnika na putu prema Bogu!
Post je objavljen 11.04.2008. u 00:21 sati.