Marketing
OPIUM
Uzmi me za ruku.
Prvo mi prste nježno obujmi svojima, da se ne preplašim
a onda ih snažno stisni.
Probudi me, iz ovog strašnog sna.
Gdje sjedim na livadi, zelenoj, mekoj.. u nesnosno vruće ljeto.
S druge strane mi maše nasmijano dijete, u ruci drži mak.
Odmahujem si; dobacujem si osmijeh.
Pogledam u sunce, no umjesto sunca vidim crne oblake,
i latice maka, kako lete zrakom.
Sa tugom razmišljam o djetetu što ga je držalo,
a vjetar mu je mak sada otpuhao; uništio.
Ne znam da li da pogledam
na drugu stranu livade; strah me, pogleda na dijete
sa suzama u njegovim očima,
pogleda ljutitog; ogorčenog na vjetar i prolaznost.
Probudi me, odmah i sad!
Jer, strah me pogledati
na drugu stranu livade;
Strah me djeteta, i njegovog pogleda.
Samoće u njegovim očima
i tuge zbog svega što nije imalo; što mu je vjetar uništio, dok je imalo.
Strah me da je dijete nestalo, to dijete u meni.
Latice makova, što mrtve plešu na vjetru.
Post je objavljen 10.04.2008. u 22:07 sati.