Oduvik i samo more (od snova i pjene)
Pritače se iz jedne škrape u drugu
(dili me baš ta škrapa od one druge polovice moga srca)

I jedino što jest zauvik je to da si moje more
Ako gledaš izdaleka (dok ne znan) vidit ćeš svu lipotu i mir duše koja je došla doma

Svaka tvoja rič, jedan kamenčić više u ogrlici na mom vratu
Obavijam nježno te krhke oblutke ljubavlju za te
I pokrivan ih svojin tilon i onda kad misliš da me nima tu

Ja jedno poznajen more...
Mada se ponekad učini tako drugačijim i novim
Ka da su naresle nove škrape na starome mistu
(to se samo Sunce igra mojom maštom)

Danas sam more prepuno sunca
Zatvarajući oči napipala san lipotu obične Istine
(život je puteljak prepun iznenađenja)
Ako cviće može u kamenu cvitat virujen da ima mista za nas
Jer moje si more....

Post je objavljen 10.04.2008. u 21:56 sati.