Marketing
Dachau
Znam da ste kod nas navikli na vedre i vesele postove, ali eto, ovaj će biti iznimka.
Za vrijeme našeg godišnjeg odmora posjetili smo Dachau, prvi nacistički koncentracioni logor u koje su bili slani Romi, intelektualci, homoseksualci, a kasnije i Židovi. Danas je spomen područje na mračnu njemačku prošlost.
O njemu sam znala jedino po pričama tete Alemke. Ne, nije ona u njemu bila, nego sada živi u njegovoj neposrednoj blizini, doslovce 5 minuta pješice.
Gledajući ratne filmove i čitajući Anu Frank mislila sam da sam si uspjela "dočarati" kako je to tamo izgledalo, ali kada ti hodaš po kamenju po kojem su i ti nesretnici hodali, kada prolaziš kroz prostorije u kojima su oni bili, ulovi te neka jeza, i više ništa nije isto. Iako je prošlo više od mjesec dana od našeg posjeta, i sad kada gledam ove slike, još uvijek sam zdrmana i pod dojmom.
Ulaz
"Rad oslobađa" - poznati slogan s ulaza u logore prvobitno je bio postavljen ovdje
Gdje god pogledate, možete vidjeti bijele karanfile koje ostavljaju posjetitelji.
Jedna od mnogobrojnih stražarnica i ograda koja je u to vrijeme bila pod naponom
Tamo u daljini mogu se vidjeti barake u kojima su boravili logoraši. Sve ovo ispred njih su temelji ostalih baraka.
Unutrašnjost baraka ostala je autohtona...
WCi, umivaonici, spavaonica
Škale kreveta na kat
Na ulazu u krematorij...
Sjetite se da smo ovdje umrli
Zgrada krematorija, "tuševi" i ...
Uniforma
Iživljavanje...
Neke od stvari koje su pripadale logorašima
Da se ne zaboravi preko 30.000 ostavljenih života...
Svaki trokut prikazao je drugog logoraša, crveni - politički, rozi - homoseksualci... a ako su pri tom bili i Židovi, dobili su još i žuti trokut.
Neka primijer onih koji su ovdje nastradali između 1933-1945 zato što su se oduprijeli nacizmu, pomogne ujediniti živuće u obrani mira i slobode i poštovanja prema njihovim supatnicima.
Post je objavljen 13.04.2008. u 18:35 sati.