Pregled posta

Afera Dlakenko

Fala bogu, pametniji od mene (Peratović) su već komentirali nevjerojatan pravni presedan nesretne Pukanićeve žene ( a ludilo oko istog vidim, ne jenjava u novim nastavcima), pa se mogu osvrnuti na jednu drugu (stariju) vijest koja ipak ne troši toliko živčani sustav. Ipak, i ona se tiče stanja duha u našem malom perecu. I posredno, čak i tretmana žena. Iako je u ovom slučaju bitnije od kuda su istoimene žene, nego žene same. Ukratko, naše balkansko "o'klen" prebrojavanje svih i svakog ...

Naime, izvjesni češki, a niti najmanje beznačajni, pan Borovička je puk'o. I to kao posljedica jedne još starije (prošlogodišnje) vijesti, za koju vjerujem da je odavno iskomentirana i na mnozim blozima, pa se ovdje zapravo radi o nastavku iste trakavice. Već sam prije par tjedana ovlaš pročitao o toj recentnoj Borovičkinoj reakciji, a kod Jergovića pronašao štiklec, pa ajde da koju prodivanim....
U svakom slučaju recimo da će turistička sezona uskoro, pa vijest donekle prigodno pridružujem lamentiranju o predrasudama našim svagdnjim.

Elem, Bohumil Borovička, jedan od najuglednijih čeških novinara, urednik rubrike turizma u jednako uglednom češkome listu Pravo (dugogodišnji alfa i omega medijske promocije našeg turizma) je, između ostalog (postupci policije prema dvjema češkim turistikinjama u Poreču gdje su ih gurkali) a napose zbog dolje navedene pjesme - vratio nagradu koju mu je dodijelila Hrvatska turistička zajednica, kao i statuu Zlatne Penkale. I još pride napisao pisamce i podijelio intervjue za novine.

Za rijetke neupoznate, tekst ove simfonije u prilogu (vrhunaravni izričaj najfinijeg i na najdublje dno palog hrvatskog trasha za aficionadose) je harao liste nekih lokalnih dalmatinskih postaja prošlog ljeta, a Borovički je zbog istog prekipjelo - doduše tek ovih dana:

Bobo: "Co to maš?"

REF.
Co to maš, međ nogami
co to maš monstruma.
Co to maš, međ nogami
to nje dlakenko to šuma.
Co to maš međ nogami
co to maš monstruma.
Co to maš, međ nogami
to nje dlakenko to šuma.

Na pješčanoj obali
ljubav ste probali
ti i jedan mali čeh
on naveo te na grijeh
bilo je dobro je i je
dok nisi skinula gačenke

REF.
Co to maš, međ nogami
co to maš monstruma.
Co to maš, međ nogami
to nje dlakenko to šuma.
Co to maš međ nogami
co to maš monstruma
Co to maš, međ nogami
to nje dlakenko to šuma.

A ja se bojim i je i je
bojim se strašne šumenke

REF.
Co to maš, međ nogami
co to maš monstruma.
Co to maš, međ nogami
to nje dlakenko to šuma.
to nje dlakenko to šuma.
to nje dlakenko to šuma.
to nje dlakenko to šuma.
to nje dlakenko to šuma.
(co to maš, co to maš)


E sad, iako oko nastavljene trakavice u vezi ovog već etabliranog trash dijamanta ima i podosta hiperventiliranja osjetljivih čeških dušica:
Nema te sile, doduše, koja će anulirati činjenicu da se u zemljici našoj goje različite predrasude, a prošli rat je pokazao u koje se radikalizme to sve može izroditi.
Jednako tako, sitni šovinizmi rastu i drugim zemljama ove disfunkcionalne zemaljske kugle. Susrevši se u životu s nekoliko Iraca i Škota, zasupnula me količina mržnje koju izvoljevaju prema Englezima....usudim se reći da se čak i kod nas u ovim mutnim hrvatsko-srpskim odnošajima (barem danas), nakon svih relativno friških rana, neće čuti takva retorika...

Česi su (i konzekventno Slovaci, ali puk kojem su Japanci i Kinezi isto, često ne mari za te finese) da budemo pošteni, od kad se sjećam, nepravedno od mnogih ovdje godinama bili etiketirani i percipirani kao paštetari ili (ranije) šverceri votke za Brooklyn žvakaće. Generalno, gosti niže kategorije, tek za stepenicu više od cigana čergara. Jasna mi je ta frustracija svakidašnjeg Čeha (pogotovo što ljetujem uglavnom na način kao i oni, tj. kao svaki prosječno platežno sposobni stranac bez "varijante G4" za more) - i sramota je ako još neki (pa i ugostitelji) gaje slične simplifikacije o istima. A koje s vremenom, pogotovo kako ubrzano postaju sve bogatiji od nas, više ionako nemaju uporišta i hlape kao kap morske vode. Da ne pričam kako se radi o najvjernijim punjačima našeg proračuna, koje gotovo jedine niti sam Rat nije spriječio, a da se barem malo ne brčnu, čak i u Dalmaciji koja je godinama visjela i životarila držeći se zubima na tankim nitima jed(i)nog granatama zasipanog pontona.

Jesu li npr. škrti Nijemci, koje često vidim kako ljeti poput svetog pisma čitaju menije ili s ulice prevrću i gvire u one cjenike po stolovima, u kritičkom istraživanju kako jeftinije jesti i piti i koji uvijek imaju nešto za prigovoriti s liste svojih velevrijednih zapažanja, kada ih kamere HTV-a uhvate mergudne na plaži - zaista toliko "elitniji" gosti?

Da ne govorimo o gotovo već u kulturi ukorijenjenom, muškom balkanskom mitu o Čehinjama, čiji je proizvod i Bobo. Bez istih bi ipak cijela jedna ljetna dimenzija primorja izgubila toplu nijansu, ne sudite preoštro, panovi....da ne teoretiziram dalje o spram tih mitoloških bića ovijenih u eteričnost vile Amalke, koje nagone i na nesuvisle postupke poput Bobinog (Bobo-ovog?)

NE pane Bohumile, ne hiperventilirajte odmah molim, na donju ilustraciju rudimentarnih teenage fetiša prelivenih u "Dlakenko" aferu. Sličica nije ni najmanje iz šovinističkih pobuda, već samo i isključivo u vječnu slavu i čast ženskomu rodu, čije vrline, uz sve ostale vrednote, tako dobro znaju promicati vaše sunarodnjakinje. Naime, DJ Bobo je tek pojedinac, i to od onih pustopašnih balkanskih muškaraca koji su jednostavno stali na točki 1 i nisu se intelektualno dalje razvijali od pukog blenuća i lamentacija o




Zato, natrag na argumente pana Borovičke.
U kutiju s vraćenim priznanjima hrvatskom veleposlanstvu priložio je i pisamce gdje "na izgrede više ne gleda samo na kao niz slučajnosti". Pa razvezao u jednom intervjuu glavne razloge za istu demonstrativnost:
'Vratio sam vam nagradu jer Hrvati vrijeđaju Čehinje'
"- U Hrvatskoj imam mnogo prijatelja i znam da velik broj Hrvata ima pozitivan odnos prema Česima, ali kad je hit prošlog ljeta postala pjesma “Co to maš”, očekivao sam da će se negdje u novinama, na radiju, pojaviti komentar u kojem će se reći: “Ljudi, jeste li poludjeli, što to radite, pa ti ljudi rado dolaze k nama, donose nam novac, zašto od njih radite takve idiote...” No, nisam primijetio da se bilo što takvoga pojavilo.
Naravno da nisam očekivao da će reagirati premijer ili ministar, ali mislio sam da će neki običan, normalan čovjek tako reagirati."

Istina, mogao bih se Bohumilom sporiti je li baš tako i ne goji li i on simplifikacije o svojim domaćinima. No, iskreno, ima tu elemenata koji mu daju za pravo, što je ipak bitnije.

Doduše:
Unatoč popularnosti te stihoklepine (djelomično i zbog njezinog trash elementa, što nije nezanemariv podatak), nisam vidio ozbiljniji web portal ali i novine gdje to nije popljuvano i nazvano neukusnim. Ne znam kaj je čitao uvaženi Borovička, ali to je ipak činjenica, skupa sa desetinama mišljenja iz mog i drugih društvenih okruženja. Jedino ako je kao isključivi kriterij uzeo popularnost na top listama radio Dicma, ili zamjenio slične postaje i sirovi smisao za humor nekih njihovih slušatelja sa Hrvatskim radijem ili našim građanstvom u cjelini.

"Mislite li da je riječ o općem stavu? Sami ste, naime, rekli da znate da većina Hrvata ima pozitivan odnos prema Česima.
- To je u principu stav pojedinaca, ali takvih ipak ima dosta."

Ima nas retardiranih fala bogu, a rad' bih da je, pomirenja i suživota međ Pemcima i Rvatima radi, ipak izbjegao pljucnuti da je šovinista u nas dovoljno da bi nas prekrižio sa svoje top liste. Osim ako nije zaista napravio ozbiljnije statističko istraživanje....

Ajde nastranu sad i to, još uvijek ne želim vjerovati da su takvi stavovi pojedinačnih šovena iz malog mista vrijedni demonstrativnog odricanja od Hrvatske kao destinacije, poput:
"- Volio bih da se to dogodi samo jedne godine, tek toliko da ljudi u Hrvatskoj shvate koliko su Česi bitni kao turisti. Mislim da će, pogotovo bogatiji Česi, svoj novac potrošiti negdje drugdje, tamo gdje će se osjećati dobrodošlima"

No, čudili se mi ili ne (za)što je zapravo Borovički prekipjelo - pitanje je ipak šire od toga, a nije zanemarivo.
Jesmo li u potrazi za lažnim elitizmom o kojem bruje naši gospodarstvenici i ministri (čak i ako im se osobno nije svidjela Dlakenka song) - počeli škartirati vlastitu realnost i lagano se s visoka odricati cijelih kategorija naših gostiju?
Imamo li mi zaista dobar razlog za to? Žive li naši ljudi i naš proračun od imaginarnih elitnih oaza - ili ipak tradicionalnog turizma i kakva nam je stvarna infrastruktura i ponuda?
Treba delat i delat da se možemo početi hvaliti sa Šejselskim elitizmom o kojem gospodarstvenici imaju mokre snove, te mukotrpno okrenuti sadašnju turističku priču stubokom i na glavačke.

S tim da bi u tom međuvremenu možda stasalo i dovoljno "elitnih" Čeha (obzirom da smo mi sada đaci u klupi na temu kako razvijati zemlju, a oni, htjeli ili ne htjeli, profači) - a ti isti bi nam se također mogli "zahvaliti" i svoje gačenke otići namakati na stvarne Sejšele.

U zaključku ovog bosanskog lonca proturječnih osjećaja, u svakom slučaju i bez gornje retard pjesmice, "elitna" mantra postaje sve više dlakenko od koje ne vidimo šumu.
Čak se npr. i "elitni" Dubrovnik (i nevjerojatno škripav, loš i ljetovanja nedostojan privatni smještaj npr. u Starom gradu) nije promijenio desetljećima, osim što je rebnuo dva puta više cijene.

Zatoplilo je, pa ipak možda otopi i otvrdnjela češka srca. Ako pregrizu ovaj i slične naše drekece i skroz snize prečku samoironije, Bobo možda postane hit i u nekom "Močvarinom" ekvivalentu u Pragu.

Uspješna vam ipak sezona bila, dragi pregaoci i stjegonoše našeg turizma - a sunce vam osvjetlilo mrzovoljna lica i ublažilo bolove u petama od Borosana, koje ste izglancali za novu, još elitniju, sezonu.
I dajte Bohumile malo opustite tu ljutnju na sve nas /nutka rakijom i prejako tapša po ramenima/




Post je objavljen 10.04.2008. u 14:45 sati.