Napadi na Ivu Pukanića i Ninoslava Pavića nisu napadi na slobodu medija
Čitam izjavu predsjednika HND-a Zdenka Duke:
HRVATSKO novinarsko društvo najoštrije osuđuje pokušaj atentata na Ivu Pukanića te cijeli događaj ocjenjuje kao napad na slobodu medija..
"Duboko vjerujemo da će policija ući u trag napadačima te uspjeti spriječiti moguće buduće napade", kazao je u razgovoru za Index predsjednik HND-a Zdenko Duka kojega cijeli događaj podsjeća na zadnji pokušaj ubojstva pripadnika medijske scene u Hrvatskoj.
"Ako se ne varam, prije pet godina su pokušali ubiti Ninu Pavića, a počinitelj nikad nije pronađen", kazao je Duka napominjući kako napadi na vlasnike medija imaju posebnu težinu jer postaju ujedno napadi na slobodu medija općenito.
Zdenko Duka osvrnuo se na mogućnost da bi motiv za ubojstvo Pukanića mogao biti posljedica prodaje 50 posto udjela NCL Grupe Austrijancima.
"Sve je moguće", zaključio je predsjednik novinarskog društva.
Predsjedniku HND-a nisu poznati motivi napada na Ivu Pukanića, pa ne može dati ovakvu izjavu. Svaki sličan napad, ako nije izrežiran, je za osudu. Ali, obzirom da ni Ivo Pukanić na današnjoj pres konferenciji nije bio siguran u motiv napada, ali našao je za shodno napasti Ivu Banca što je stao u zaštitu po mužu nasilno hospitalizirane Mirjane Pukanić te kako je sam Pukanić otvoreno govorio o svojim vezama s mafijom, napad bi se mogao okarakterizirati ili kao posljedica "medijske hajke na supruga mentalno bolesne osobe" ili kao obračun u kriminalnom podzemlju.
Što se tiče Dukinog navoda da je na suvlasnika EPH izvršen atentat pred pet godina, pa da je i to bio napad na slobodu medija, opet je riječ o problematičnom zaključku.
Kao prvo, Ninoslavu Paviću je dignut automobil u zrak. Iz svih javno dostupnih okolnosti događaja dade se zaključiti kako je riječ bila o zastrašivanju, a ne pokušaju ubojstva. Drugo, gospodin Pavić je imao nerazriješenih vlasničkih odnosa/obaveza koje je i sada napadnuti Ivo Pukanić povezivao s aferom Grupp.
Ivo Pukanić, vlasnik konkurentskog »Nacionala«, osudio je postavljanje bombe pod Pavićev »mercedes«, ali i dodao da »Pavić intimno zasigurno zna tko je to učinio«.
Dnevne novine »Republika«, Pukanićev neuspjeli projekt, u svom su prvom broju 2000. objavile priču o velikom medijsko-gospodarskom skandalu Grupo. Objavljeni su faksimili dokumenata koji su trebali dokazati da su se Ninoslav Pavić, Miroslav Kutle, Vinko Grubišić i Hrvoje Franjić (pseudonim iza kojeg se, prema »Republici« i »Nacionalu«, navodno krio Ivić Pašalić) udružili da bi nezakonito ovladali medijskim prostorom u Hrvatskoj.
Iako se prethodno tvrdilo da je Pavić čvrsto povezan s novom koalicijskom vlašću, posebno premijerom Račanom (organiziranje dodjele Murtićevih grafika zaslužnima za demokraciju te dopuštenje Mirku Galiću da s mjesta glavnog
urednika »Globusa« prijeđe na mjesto direktora HRT-a), Pavić je zbog »afere Grupo« kratko završio u pritvoru. Pušten je zbog nedostatka dokaza, s tim da su i njegovi mediji nastavili pisati kako istražna tijela još rade na »slučaju Grupo«.
»S Kutlom nemam nesporazuma«
U intervjuu »Jutarnjem listu« u ponedjeljak Pavić je odbacio mogućnost povezanosti »afere Grupo« s bombaškim napadom u subotu. Na upit može li eksplozija biti povezana sa »slučajem Grupo«, Pavić je odgovorio da je »taj slučaj završen i nema veze s ovim događajem«.
Krajem prošle godine tjednik »Nacional« je objavio da je najpoznatiji hrvatski tajkun Miroslav Kutle od Ninoslava Pavića navodno zatražio 10 milijuna eura za šutnju o svim detaljima »afere Grupo« ili pak legalizaciju svojih udjela u »Grupu« na temelju ortačkog ugovora.
Spekuliralo se da se pretvorba »Tiska«, »Slobodne Dalmacije«, »Dione« i još nekoliko tvrtki prelomila preko Kutlinih leđa, a da je dobit u svemu tome bila zanemariva. S druge strane, Pavić je prodao 50 posto EPH njemačkom koncernu WAZ za 40 milijuna njemačkih maraka. Pavić u razgovoru za »Jutarnji« demantira i nesporazume s Kutlom: »To što se pisalo bile su proizvoljne konstrukcije. S Kutlom nemam nikakvih nesporazuma. Sve naše odnose održavali smo na civiliziran na-čin«.
Kako sam više puta napisao, a nitko nije demantirao, Ninoslav Pavić se nakon napada za pomoć obratio Tomislavu Karamarku, koji se nakon izbacivanja iz UNS-a i gašenja istog, našao na cesti zajedno s ekipom koja sada drma SOA-om. Karamarko mu je za prvu ruku dao tjelesnog čuvara Dragana Škrtića, bivšeg Tuđmanova tjelohranitelja. Zatim ga je nagovorio da njemu i Škrtiću da masnu svotu novca kojom će ovi pokrenuti firmu specijaliziranu za sigurnost i kojoj će prioritet biti otkrivanje naručitelja postavljanja bombe pod Pavićev auto. Karamarko je sa Škrtićem osnovao IPPON Security, zaštitarsku tvrtku koja još uvijek osigurava zgradu EPH u Koturaškoj. Sa Željko Malnarom Karamarko je osnovao firmu za business intelligence i slično koja će dobiti ili je već dobila koncesiju na sve poslove tehničke zaštitite rukomentne dvorane koju Grad Zagreb gradi na Laništu...
Nisam nigdje kasnije pročitao ni čuo da se gospodin Ninoslav Pavić požalio što policija i tajne službe nisu ušle u trag počinitelju i naručiteljima dizanja u zrak njegova automobila. Čak se ogradio od izjave svog savjetnika Denisa Kuljiša da su napadi na njih dvojicu povezani. Je li Tomislav Karamarko kao privatni Pavićev istražitelj otkrio pozadinu dizanja u zrak Pavićeva automobila, nije mi poznato. Ako nije, zašto je s Pavićem još u poslovnim odnosima i zašto je Karamarko postao šef SOA-e ako nije sposoban ni za privatnog detektiva. Ako jest, zašto Pavić nije policiji dao podatke koje je doznao od Karamarka detektiva? Je li se možda gospodin Pavić žalio predsjedniku Duki da je rekao policiji sve što zna, a ona nije ništa poduzela?
Smatram da bi se o napadima na Pukanića i Pavića trebale oglašavati udruge izdavača ili HUP-a, a ne HND, jer bi ima više bitnih indicija da je riječ o napadima na slobodu poduzetništva, a ne medija.
Za HND je važnije pitanje zašto je većina medija sve do sinoć ignorirala temu nasilja nad gospođom Mirjanom Pukanić, koja se prema vlastitim riječima, obraćala i HND-u za potporu. Zašto su mediji pod kontrolom Ninoslava Pavića šturo ili tek iz pera osobno zainteresiranih autora, poput Denisa Kuljiša, sve do nedavno izvještavali o kršenju mnogobrojnih ljudskih prava gospođe Mirjane Jusup Pukanić?
Može li se odgovor na to pitanje potražiti u tekstovima koje sam davno objavio:
Nisam nigdje, iako je Pukanić u business.hr-u priznao tu večeru, pročitao službeni stav HND-a u kojem bi se dala ocjena je li riječ o nedopuštenom miješanju predsjednika Stjepana Mesića u slobodu medija ili je to njegov doprinos medijskim slobodama, ali i novinarskoj odgovornosti.
HND i Programsko vijeće HRT-a trebali bi se pozabaviti i pitanjem cenzure na javnoj televiziji vezano za slučaj kršenja ljudskih prava gospođe Mirjane Pukanić. Navodno se više novinara HTV-a požalio da je priču nemoguće objaviti zbog prijateljskih odnosa Ive Pukanića i direktora Vanje Sutlića.
Ti navodi lako se uklapaju u činjenice da Ivo Pukanić nije želio nastupiti u Latinici koja se bavila temom povezanosti mafije i medija, ali se izborio za povlašten trtman na HTV-u gostujući kod Aleksandra Stankovića. Zatim, kada je već svima iole zainteresiranijima bila poznata priča o nasilnom privođenju Mirjane Pukanić, Aleksandar Stanković ugošćuje Pukijevu kolumnisticu Vedranu Rudan koja se hvali kako u Nacionalu uživa maksimalnu slobodu u pisanju, pa konceptualistički izvrijeđa pola političke planete (sve muške šovinističke svinje, osim Vladimira Putina i Stjepana Mesića), a voditelj ju ni u jednom trenutku nije pitao kako komentira ponašanje svoga poslodavca u kršenju prava Mirjane Pukanić.
S pravom su mi sinoć neke nevladine udruge pisale da bi trebalo otvoriti raspravu o slobodi medija u nas vezano za slučaj Pukanić, dakle ne radi napada na njega.