Marketing
..It`s better to say too much, than to never to say what you need to say..
Nalazila se u zagrljaju majke svoje. Pasalo joj je to. Pasao joj je majcin vec prepoznatljivi miris, njena toplina. U tom djelicu sekunde njene misli u glavi prelaze iz slomljenosti i razbarusenosti u ormar s policama i vrlo uredno poslozenim knjigama. Nema nicega, nestaje osjecaj nepripadnosti i odbacenosti. Osjeca se sigurno, ugodno i bezbrizno. No majka nije i ne moze biti svaku minutu uz nju. I taj osjecaj tada nestaje. Tada pocinje prava razbarusenost i borba. Borba sa okrutnim zivotom. Borba za vlastiti zivot. No kako se boriti protiv te hladnoce i okrutnosti. I nevidljivosti? Kako se oduprijeti njihovim pogledima i odbacivanjim? Kako? Nije shvacala zasto se tako osjeca. Neispunjena, nesretna i nevidljiva. To je bila ona. Cini joj se da joj je rjecnik ispunjen rijecima na NE. Imala je ona puno toga. Da, puno tuge, boli i suza. To je ispunjavalo njen sadasnji zivot. Ispunjava ga velika praznina, koja se cini nikada nece ispuniti. I nekada je toliko tesko, da joj se cini da je jedini izlaz zaspati i ne probuditi se vise. Prestati disati. O, kako to zvuci savrseno u vecini vremena. No nema hrabrosti za to, a i pakao nije bas prekrasno mjesto. Sada se nalazi u fazi preispitivanja. I jednostavno se cini kao da nikad nece izaci. Kako se spasiti? Preispituje se dan i noc. Cesto prebiva u zemlji snova, svojih snova. No ti snovi nisu kao i kod drugih. Kod nje snovi nisu svi u ruzicastom i puni srece. Ne, upravo suprotno. Zasto? Ne zna ni sama. Pokusava pronaci odgovor i jedna od teorija je ta da vjerojatno misli da ako zamislja jos gore stvari, jos goru bol i jos gore suze da ce joj biti lakse. Da ce se njeni problemi pretvoriti u muhe i odletjeti. No najcesce nije tako. Njeni problemi joj se trenutno cine kao slonovi. Koji se pomicu jako rijetko. To su valjda oni dani nalik sreci. Ne zna. Samo zna da su to njeni problemi, da pripadaju njoj i dio su nje. Pa valjda je normalno da je preokupirana njima!? Zudi za predahom od toga. Glava je cesto boli. Jedva hoda. Nikoga ne zanima. Opet. Nekada pronalazi utjehu u nepoznatim ljudima. I u svom krevetu, naravno. Suze pomazu. Uvijek pomazu, bar malo. Dolazi majka. Dolazi zagrljaj. Ah, evo opet onog blazenog osjecaja. Osjeca se sigurnom i bezbriznom. Osjeca se kao doma. I naravno slonovi se micu. Slonovi nestaju, pa makar na trenutak. Jer u tom trenutku pronalazi blagi smjesak i vremena za predah. I uzima snagu za sljedeci dan. Za ponovu borbu. I nakon svih tih godina, i ona se zacudi koliku snagu ima majcinska ljubav...
..znam da to ne govorim cesto..i da vjerojatno ti to nikada neces vidjeti ovdje..ali svejedno..hvala ti majko..za sve..=)
Post je objavljen 10.04.2008. u 13:23 sati.