Elektronski bazuluk je doskočio na živu ogradu. Napadao ga je bijesan pas. I takav je on sada obrstio ogradu i sagradio na njoj vječnu elektriku pod kojom će bujati predivno grumenje. Kerna ga je lovila ali ona nije znala da je struja kad se uključi električna. Oh grdne li pogreške. Od onda kerna više ni ne priča s njime; jer je on takav da on neće shvatit ni da mu nacrtaš, eto šta je on!
Ali on je u potpunosti nebitan za ovu priču
jer se ona dešava u divljini,
a ne u ovakvoj urbanoj sredini.
Astralni je Šaman taj što po noći sam hoda.
Budala kažu,
namazo se u granje.
Ma njima ni za kru ne dat.
Nego oni pravi,
oni ga vide da se selotejpom oblijepio,
gudrovinom uredio.
Zgodan momak raste kroz granje
i nešto ga vraća u sjećanje.
Da je on jedini na ovome svijetu.
Obrasto po cvijetu.
Cvijet je svoj Ozelenio pa osušio
pa se u misli prenio.
Previše se ozelenio.
Astralne valove prenosio.
I zato je primjer elektronskog bazuluka i njegove elektronike savršen primjer zašto Mazavi groštik ima potrebu skakat u blato. Zato jer objašnjava osnovne pojmove individualne elektronske naobrazbe koji su vitalan alat u sučeljavanju s uzročnicima mogućih špekulacija o pojmu koji nije bio prethodno jasan. Zato je bitno imati barem jednog elektronskog bazuluka ukoliko posjedujete Mazavi groštik.
Evo i dvije slikice jednog moga drugara jedne vesele noći(tekst nema veze s njime)


Post je objavljen 10.04.2008. u 12:16 sati.