Marketing
# 242 Labuđe Jezero
Moj si zgrame, moj si. Sila tvoja snagu šteka.
Labud bijeli vodu muti, dok te naše misli gone.
Divni plodovi su naše misli, opet krave sjeno jedu.
Kola vražja mnoge voze, kaj se vitla ko bi znal to?
Zvona zvone, zvona zvone, hej hej tan du gej.
By Zadruga
Labud bijeli vodu muti, dok te naše misli gone.
Divni plodovi su naše misli, opet krave sjeno jedu.
Kola vražja mnoge voze, kaj se vitla ko bi znal to?
Zvona zvone, zvona zvone, hej hej tan du gej.
By Zadruga
Pošto mi je današnje fotkanje propalo iz Deus Ex Mashine razloga, koji su zapravo zvuče komično ali ih mi je neprimjereno prema modelu iznositi, odlučio sam ipak iskoristiti dan (carpe diem, a ? ) i snimiti bar lokacije ne kojim sam trebao snimati kako bi mi u budućnosti poslužile kao stock fotke.
Uz put sam po stvarno prelijepom danu, bez previše sunca đirnio oko Bundeka, totalno opuštajuće iskustvo poslije radne strke tijekom tjedna.
Dok sam snimao samo jezero do mene su doplivali labudovi žicajući klopu.
Jadničci su prije još samo godinu dana bili totalno ignorirani zbog panike oko ptičje gripe, da bi se izbezumili kad bi prišli ljudima a oni bi pobjegli.
Naravno bilo je idiota koji su izjavljivali da ih treba sve poubijati, prevencije radi.
Ja bi iskreno ubio takve prevencije radi, da ne izbije masovna pandemija debilizma.
Ali to je sada druga priča.
Naime do mene je doplivao gospodin (ili gospodična?) 63PA, no je sam ga/nju nazvao Edina, po meni najdražoj, ok, jedinoj balerini koju poznajem.
Pošto mi je jeo travu, koju sam mu nabrao, direktno iz ruke, za zahvalu mi je nakon svog obroka priuštio i maleni performanse.
Moram priznati da bi se i Tatjana Jurić, zajedno s onim stilistom koji izgleda ko neka šablona iz ureda za zaštitu svjedoka,
zamislila nad talentom ovog ptičjeg ljepotana.
Ovo je jedna od fotografija koja je proizašla iz naše današnje suradnje.
Post je objavljen 10.04.2008. u 01:40 sati.