Marketing
"...Ja idem obasjanim putem, zdrav sam, miran i osjećam kao slast i raskoš vrijeme koje prolazi - drugi sad laže u bedi, u bolovima, pod torturom nepomičnih sati... "
... Tražeći ono što mi treba
A što ni sama ne znam točno što je
Išla sam od čovjeka do čovjeka
I vidjela sam, da svi zajedno
Imaju manje nego što imam ja
Koja ništa nemam
I da sam kod svakoga ostavila ponešto od onoga
Što nemam
I što tražim...
"...A u tom općem potopu koji predstavljaju naš život, naše vrijeme i ovaj svijet, ja plovim na santi koja se zove prolaznost..."
Nekako se u zadnje vrijeme stvari nameću i bitno mijenjaju. Možda je to evolucija.
Poklonjena onima koji ne prihvaćaju i koji se ne mire sa proklamiranim, ispraznim scenarijem života.
Živeći, često mi se nameće pitanje: "Gdje sam?" i "Što je središte mog života?
Teško je to vidjeti. Ljudi su, obično, proizvod niza utjecaja iz njihova života, ovisno o vanjskim i unutarnjim uvjetima.
Što bi bilo da je središte mojeg života prijateljstvo?
Moja sigurnost bi bila funkcija društvenog zrcala i jako bih ovisila o mišljenju drugih.
Moj kriterij za donošenje odluka bi bio: "Što oni misle?"
Lako bih se posramila pred njima.
Svijet bih gledala kroz društvenu leću.
Bila bih ograničena svojim područjem društvene ugode.
Moji postupci i gledišta ne bi bili stalni...
Da je središte mojeg života novac?
Moju bi vrijednost određivala moja imovina.
Bila bih osjetljiva na sve što prijeti mojoj financijskoj sigurnosti.
Bila bih ograničena na ono što mogu postići svojim novcem. I ograničenim gledištem...
Da je moje središte imovina?
Moja sigurnost bi se temeljila na ugledu i materijalnim stvarima koje posjedujem.
Bila bih sklona uspoređivati ono što imam s imovinom drugih.
Donosila bih odluke prema tome što će zaštititi, povećati ili bolje prikazati moju imovinu.
Djelovala bih u granicama onoga što mogu kupiti ili društvenog ugleda koji mogu steći...
Da je središte mojeg života Crkva?
Moja sigurnost temeljila bi se na ugledu kojeg imam kod utjecajnih članova Crkve.
Nalazila bih sigurnost i indetitet u vjerskim etiketama i usporedbama.
Upravljala bih se prema tome kako će drugi ocijeniti moje postupke u kontekstu naučavanja Crkve i njihovih očekivanja.
Vidjela bih svijet podijeljen na vjernike i nevjernike.
Moja percipirana moć dolazila bi iz mog položaja ili uloge Crkve...
Da je moje središte rad?
Definirala bih sebe prema mojoj profesionalnoj ulozi.
Bilo bi mi ugodno samo kada bih radila.
Donosila bih odluke prema potrebama i očekivanjima moga posla.
Moji bi postupci bili ograničeni radnim uzorima...
Da je moje središte užitak?
Tada bih se osjećala sigurnom samo kada uživam.
Moja bi sigurnost bila kratkotrajna i ovisila bi o okolini.
Vidjela bih svijet kroz koristi koje mogu imati.
Donosila bih odluke prema tome što će mi donjeti najveći užitak...
Da je moje središte neprijateljstvo?
Moja bi sigurnost ovisila o postupcima neprijatelja.
Tražila bih samoopravdanje i potvrdu onih koji misle kao ja.
Donosila bih odluke prema tome čime ću nadmašiti neprijatelja.
Bila bih defenzivna, burno bih reagirala. Često paranoično.
Sudovi bi mi bili uski i iskrivljeni
Ono malo moći koju bih imala potjecala bi od ljutnje, zavisti, ogorčenja, osvete.
Negativna energija koja uništava i ostavlja malo za druge stvari...
Da sam moje središte JA?
Moja sigurnost bi se stalno mijenjala i pomicala.
Moji kriteriji i prosudbe bili bi: "Ako je ugodno", "Što trebam", "Što želim".
Vidjela bih svijet prema tome kako njegove odluke, zbivanja ili okolnosti mogu djelovati na mene.
Moja sposobnost djelovanja bili bi ograničena na moje mogućnosti.
Bez prednosti Međuovisnosti...
Danas se više ne uklapam u zadane scenarije. I to je dobro.
U središte svojeg života treba staviti ispravna načela jer se ona, za razliku od drugih središta usmjerenih na ljude, ne mijenjaju.
Na njih se mogu osloniti.
Načela su duboke, temeljne istine.
Veća su od ljudi i okolnosti.
Možemo ih potvrditi u vlastitom životu i vlastitim iskustvom.
Sigurnost, usmjerenost, mudrost, moć...
Ali o njima ću pričati nekom drugom prilikom, Tebi.
Možda već i sutra.
Tebi,
čitatelju, poznaniku, neprijateju, prijatelju,
i Tebi,
koji nastojiš porasti tako što u svojim, a zatim i u svačijim očima umanjuješ sve oko sebe. Da bi to postigao primjenjuješ nadljudski i neljudski visoka mjerila na svačija djela i postupke. Pred tvojim sudom ne može nitko opstati, ni tu mjeru izdržati, pred tobom se sve spušta, povija i smanjuje do nepostojanja jer jedinica tvoga mjerenja je nula.
A kad tako sve ocijeniš, premjeriš i sravniš sa zemljom, onda se pobjenički prošetaš tom pustinjom, kao melankoničan trijumfator, žaleći se na nesposobnost ljudi i nesavršenost stvari. A iza tvojih leđa odmah se ispravlja i diže sve što si ti svojim mjerenjem oborio i ponizio i dobiva ponovno svoju stvarnu mjeru i visinu koju je oduvjek imalo.
Ali Ti, Ti se nikada ne okrećeš da bi pogledao iza sebe, ideš samo naprijed, pobjednički i sigurno, i mjeriš i obaraš sve, a sam ništa ne znaš do toga i ničeg nemaš do svojih visokih mjerila, i svog beskrajnog zadovoljstva zbog njih. A u tvojem umu samo jedna misao - da ćeš se ipak sutra probuditi jecajući.
Za Tvoj sretan dan,
Popet ćemo se na nebo,
Sjesti na oblak i veselo pljuckati po svim našim,
I tuđim zemaljskim propustima i glupostima.
I smijat ćemo im se....
Želim Ti,
Da se ponovno zaljubiš u život,
Da se zaljubiš u svaki njegov dan.
Da ga duboko, intimno proživiš.
Da živiš blisko sa svime što je u tebi,
I oko tebe.
Da živiš potpunim životom,
I da ne pristaješ ni na što manje od toga...
Želim Ti da postigneš,
Intimnu bliskost sa sobom,
S drugima, sa svijetom,
Bliskost koja dotiče sveto u svemu
Što čini život...
Ta bolna žudnja, neka te kroz labirint kompromisa koje si sklopio,
Ponovo vraća želji duše tvoje.
Jer, ako nas nikada ne proguta,
Preobražavajuća vatra naših želja,
Dolazimo u opasnost da se zaljubimo u
Slatku bol čežnje,
U sanjarenje o onome "Što bi bilo kad bi..." ili "Jednog dana..."
Želim ti da zakoračiš u prostor,
Ispred kojeg si povukao crtu u pijesku,
I pred kojim si rekao sebi: "Tamo neću ići,
Ovo ne mogu riskirati"
Gdje god da povučemo crtu,
Rizik prelaska doima se stvarnim...
Sve vrijeme, mudrost nas moli,
Da potpuno i aktivno iskusimo življenje
Svakoga dana,
Da otkriemo ono,
Što život jest...
Želim Ti da nikada ne iznevjeriš samoga sebe,
Da ne iskusiš promjenu koja te straši.
I da ne održavaš vanjski privid...da je sve onako kako je bilo...
Želim ti da i dalje možeš biti sam sa sobom,
I da voliš uistinu osobu koja jesi,
U trenutcima potpune praznine...
Želim da osjetiš potpuno življenje,
A to znači:
Osjetiti svaki zalogaj,
Osjetiti svaki udah,
Slušati svaku pjesmu,
Biti budan i svjestan
Svakog trenutka dok se on događa...
Post inspiriran Andrićem te njegovim Znakovima pored puta, knjigom 7 navika uspješnih ljudi te pokojnim Janezom Drnovšekom.
Čini se da sam mudra kada se primim Iveka. =)
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
Post je objavljen 09.04.2008. u 23:24 sati.