Svi mi većinu našeg vremena provedemo u monotoj svakodnevnici. Ipak u trentku kada to najmanje očekujemo ishodi nekih banalnih sitauciju mogu uvelike narušiti tu monotoniju. Kao i sve u životu ti ishodi su češće bolni nego dobri za nas. Žalosno je samo što u takvim situacijama dolazi do skidanja maski. Kao da padne nekakva kiša i opere sve oko nas.
Ja ljude ponekad vidim u bojama. Mislim da bi za svakog čovjeka mogli stvoriti paletu boja. logično je da se neće svima sviđati sve boje te naše palete.
Kroz život susrećemo puno ljudi. Mnogi će se divit našim bojama koje oni vide, a mi ćemo u svojoj glavi stvoriti odeđenu paletu boja za svakog pojedinog čovjeka. Pokušajte to primjenit na ljude oko sebe. zatvorite oči i svim ljudima odredit njihove boje. Prilično se šareni. Možda se na trenutke čini kao da je netko složio savršenu sliku samo za nas.
Iako sam ja poprilično naučila da svijet nije šaren, iako je sada u mom svijetu ipak puno boja mom oku neugodnih, ja još uvijek kao i moja mala megi i još neki ljudi vjerujem u šareni svijet.
Samo...
Vrijeme je promjenjivo i kiša mora jednom past... A kiša opere sve one lažne boje... Svako kome je pala kiša u tom trenu shvati da od svih onih prekrasnih šarenih ljudi sada stoji samo par svijetlih točaka koje te gledaju u puno sjaju svih svojih boja a oko njih velika tužna mrlja svih onih ispranih.
Bez obzira na to, kada vidite da nekom od onih koji su pokazili neke lažne boje pada kiša, pogledajte u njega i zasjajte u punom sjaju svojih boja. Samo tako postoji nada da će se i vaš svijet jednom ponovo zašareniti.
Iako znam da nijedan ni drugi to neće pročitaiti posvećujem ovo dvojici prijatelja. jednom koji je ogorčen na cijeli svijet i drugom kojem je jako nedavno pala kiša. A pozdravljam sve one koji su ovih dana pokazali svoje prave boje...
Post je objavljen 09.04.2008. u 23:07 sati.