Jednu stvar bi svi o meni trebali znat...Jako sam emotivna osoba i neke stvari me jako dirnu..Moram rec da to ponekad i nije najbolje...ali takva sam..
Neki dan je vlak udario dečka na pružnom prijelazu tu kod mene...Koma mi je bilo kad sam cula..onda jos cujem da je decko iz kvarta di zive moji bratici i zovem bratica i kaze on da su se druzili ovo-ono...koma mi je to sjelo iako ga nisam poznavala..Jedan mladi život se ugasio u trenutku..zaista nevjerojatno..i kako onda da ne razmisljam o prolaznosti ovog zivota, nikad ne znas sta ce bit sutra, za 5 min, za 5 sati...Život ti se promijeni u sekundi...Ne mogu ni zamisliti kako je njogovima...zasigurno nevjerojatno tesko!
Zatim danas cujem vijest da je mladi Hrvoje Čustić podlijegao teškim ozlijedama glave...Umro je na jako tragican naci..Kad sam pogledala reportažu o tome kako je zadobio ozlijedu trnci su me prosli od glave do pete, steglo me u prsima. Kad sam vidla kako se jadnicak trese..tako mi je izgledao bespomocan, tocno mi dođe da se placem...Stvarno strasno kako se stvari dešavaju. Ne znam vise sta da kazem, ostala sam bez rijeci nakon ovog svega...
Ni jednog ni drugog decka nisam poznavala, al kako bilo to su bili neciji sinovi, braca, decki...Ne znam sta bih napravila da se mojoj sestri ili mom decku nes tako desi...Nikada si nebih oprostila sto u tom trenutku nisam bila s njima..Nikada si nebih oprostila da im ne stignem rec da ih volim..Stvarno se sve ostalo cini nevazno kad se ovak nes desi...zaista nevjerojatno, tuzno i tragicno....Ljudi pazite se, toliko od mene!!
Post je objavljen 04.04.2008. u 23:04 sati.