Gledam danas kako je nekog zatvorenika pustilo prije tri mjeseca na dopust. Je li ga boljelo rame, lakat ili mu se možda zagnjojila urasla dlaka na guzici - nisam siguran. Uglavnom je on slobodan otšetao iz dobro čuvanoga zatvorskog kruga i otišao doma malo vidati rane, sjediti na mekome jastučiću, ići na rehabilitacije, malo se baviti dilanjem i ostalim slobodnim aktivnostima…
I onda je, ono što kaže, nestao u vidu lastinog repa. Neće čovjek da se vrati među četiri zida, voli slobodu. I još se svi čude zašto.
Pitate zašto je bio u zatvoru? Ma sitnica, ništa specijalno: malo je zatukao nekog jadnog čovjeka kamenom i ukrao mu omanju svoticu kuna. Ni blizu onome šta se krade po bankama, poglavarstvima, upravnim odborima, ministarstvima i ostalim ozloglašenim mjestima. Znači, počinio je jedan sasvim lijepi, mali zločin. Onako baš ljudski, kakvi se svakome može zalomiti. Poletjela mu ruka. Par puta. A slučajno se u ruci našao i oveći kamen. I dogodilo se. Uhvatila ga, čista ko suzu, banda policijska, a zločinac sudac ga osudio na nehumanih 15 godina robije. Naš heroj se u neljudskim uvjetima šibenskog zatvora, zbog kojih je i Amnesty International par puta oštro prosvjedovao kod Vlade RH, razbolio. Puntao ga propuh u lakat, guzica otekla od sjedenja, dobio PTSP…
Mislio je kako bi od zatvorske liječničke komisije ipak bilo previše tražit invalidsku penziju (iako, nikad se ne zna), pa je odlučio bar isposlovati bolovanje. Tek par dana da se malo rekupera i dođe sebi. Ali naš čovjek, kako se zna, ni na bolovanju ne može stati s mirom, pa bolovanja uglavnom koristi za faturete i zidanje vikendice na selu ili bar za kopanje crne jame ispred obiteljske kuće. Tako je i junak ove priče malo fušira i dilao egzotičnim pripravcima kao i svaki pošteni kriminalac.
Usput, osim ognjojene stražnjice, dogodilo se i to da mu se rodilo dvoje djece. A kako se njegova supruga, razumljivo, nije mogla sama brinit o njima, naravno da je zatražila od države da joj muža - ubojicu puste iz zatvora kako bi joj pomogao u odgoju mališana. A priznajte, ko je bolji odgojitelj od tate koji je prošao priznatu Pedagošku akademiju u Lepoglavi. A k tome ima i reputaciju ubojice. Pa ko takvog oca ne bi poželio za uzora u našem današnjem nemilosrdnom društvu? I tako je i na račun blizanaca dobio još dva mjeseca odsustva iz zatvora.
Međutim, šta se događa: S vremenon čovjeku i kriminalcu dopizdi plač, balenje, hranjenje, rutavanje, presvlačenje, te ostale djelatnosti vezane uz malu djecu i on se skupio i brzo otišao iz tog pakla. I tako sve ostalo na špale ženi i materi.
Al stara, mudra majka ubojičina, misli se: «A kurbin sine, meni bi ostavija tvoje popišance da ih minjan, a ti bi se okolo zajebava. E neš, majci!» - i ne čeka trena nego u roku odmah špija barba pandurima tog nepouzdanoga i neozbiljnoga sina koji nije želio prihvatiti odgovornost odgoja svoje dvoje djece.
A sad se postavilo pitanje tko je odgovoran za to šta se desilo i šta će samohrana majka sad morati sama skrbiti o djeci. U Ministarstvu pravosuđa ministrica Lovrin misli: «A bogati sad smo mi krivi šta neko neće čuvat vlastitu dicu. Jel ga mi tribamo zatvorit? Vezat ga lisicama za zibku da je juja? Imamo mi važnijih stvari za rješavat. Eno oni Olli Rehn okolo pravi turneje po sudovima, prston traži po štokovima prašinu, zaviruje u kantune i pod tapete ne bi li naša štogod šporkice… O nama i našim dosezima ovisi oće li nas primit u euro-integracije, a mi bi se sad tribali bavit tričarijama poput ovoga odbjegloga ubojice. Eno in pandurija pa neka ga vataju.»
U Policiji su sad na kolektivnom odmoru nakon napornih, ali i uspješno obavljenih poslova s Koradeom i Bushom i oni trenutno nisu u stanju oformiti skupinu za potjeru. No, čujem da B.a.b.e. imaju interventnu jedinicu moderno opremljenu i utreniranu za ovakve visokoriskantne i zahtjevne akcije traženja nestalih muževa. Oni su odmah spremni krenuti u potragu za odmetnutim mužem koji je svoju zakonitu ostavio na milost i nemilost malim nestašcima.
Vama ostalima upozorenje: Oprez, ubojice su među nama.
Post je objavljen 09.04.2008. u 22:24 sati.