…uzmi me, bako, sebi.
Ovdje ljudi bodu,
tonu u betonu.
Uzmi me, bako, sebi
i nahrani me.
Godine su dale tvojim grudima mekoću.
Stisni me na njih,
grij me pričama vremena,
protjeraj tužan smrad pjevom
i nahrani me.
Ispovjedi me, bako.
Iz naraštaja u naraštaj snaga naših žena kopni,
i sebično te tražim da uzmeš moj teret,
i da me nahraniš.
Žao mi je, bako,
što ne mogu gledati kako kuhaš
i slušati opet kako su ti prikrivali usta da ne plačeš,
kad su puške pucale nad poljem tvog rođenja.
Ja bih da me poljubiš, bako,
i da me nahraniš.
Sluša se: Ništa, šum kompa, teve u pozadini, blinkanje emesena
Želi se: čokolada
Osjeća se: presitost
Post je objavljen 09.04.2008. u 22:04 sati.