...na njegov krevet. Pravila sam se da ne znam kako sam dospjela tamo. Zaslijepila ga je bjelina mog nagog tijela. Ljubio me dugo, ljubio me posvuda, ljubio me na mjestima za koje nisam znala da postoje i da mi donose užitak. Znala sam da mu nisam bila jedina u tom danu. Nije me bilo briga, tada smo bili samo on i ja. Griješili smo bludno satima, činilo se kao da su tek sekunde prošle, nisam ni gledala na sat ni mislila o tome da moram pobjeći iz njegovog kreveta. Učinio me sretnom tih nekoliko trenutaka. Namamio me ispraznim riječima i sugestivnim kretnjama. On ne zna da sam mu poklonila srce, nikad neće ni saznati koliko mi znači. Bolje je tako, ne želim ga kriviti za prerezane žile i dvadesetak tableta popijenih uz pelin samo nekoliko dana kasnije. Zagrlila sam svog Oca kao dijete na vrhuncu euforije, što dobih zauzvrat? Tri šamara. U nevjerici sam zgrabila škare, no nisam znala da su tako oštre. Krvarila sam po cijeloj kući slušajući kletve upućene samo meni. To je jače od mene, predodređena sam da umrem, no i za to sam nesposobna. Umjesto toga samo razvlačim široki osmijeh i treptave okice i radujem se novom danu pateći od svrbeža koje mi prouzrokuju rane koje zarastaju. Do kad ću to moći, pitam se svako jutro dok se budim okupana u znoju, s grčevima u želucu ustajem i teturam do kupaonice na jutarnje povraćanje. Najradije bih zakopala glavu u pijesak, ali nešto mi ne da da odustanem od jebenog života. Nisam fokusirana, nisam spremna. Teško mi je disati, ne mogu se kontrolirati. Zar sam dobra samo za jebanje i gutanje sperme? Čekam da me netko oslobodi mojih okova i da otjera sav taj očaj koji me prati kao sjena i kaos crnih misli koje se roje po mojoj lijepoj glavici.
Post je objavljen 09.04.2008. u 22:10 sati.