Kao što znate, Rudarka radi u jednom (relativno) muškom poslu, pa je takva i tvrtka u kojoj radi. Tako reći - muška.
I što god propagirali i govorili, definitivno sam kroz svoj poslovni razvoj osjetila negativne vibracije, da sad ne upotrijebim neku ružniju i težu riječ u vezi svojeg posla, zasluga, grešaka ili sposobnosti da nešto odradim - kao žena. I mogu otvoreno reći da sam se za sva svoja napredovanja morala potruditi puuno teže, sporije i više nego mnogi moji muški kolege.
Kenja je počela još nekidan samo zato što su se na jednom spisku želja za službeno putovanje (nakon nekih usmenih obećanja generalnog) našle dvije kolegice i dotična Rudarka.
Veli generalni:
"Pa neće valjda tri babe ići na put?"
A kad te iste "babe" šetaju strance u neke ne-radno popodne po postrojenjima, jer a) znaju engleski, jer b) znaju procese i c) najviše od svega zato što su voljne to odraditi, za razliku od nekih nam vrlih "muških" kolega - to je onda u redu.
I kad tim istima treba obećati - onako - pred svima - neka samo biraju kuda će otići - to je isto u redu.
Ali kad dođe do trenutka realizacije istog - e mućak.
(Da sad ne ulazim u raspravu da li je odlazak na kongres ili simpozij vrsta nagrade ili mjesto gdje će pametni nešto novog naučiti i primjeniti u svom poslu, pa je s time i sama firma dobila nešto za cijenu avionske karte, hotela i eventualno kotizacije.)
A danas još jedan biser mojeg vlastitog direktora nekim kolegama - gostima na sastanku:
"Rudarka će oprostiti što ću ovo reći - to je posao za muškarca, da hoda u čizmama po blatu..."
Ma dragi direktore, pa tko je u našem seoskom kolektivu više hodao u gumenim čizmama nego "tvoja" Rudarka?
Post je objavljen 09.04.2008. u 19:40 sati.