Marketing
...želim nestati s tišinom,pobjeći od crne tame,živjeti s nekim smislom,dočekati bolje dane...
katkad čovjek ostane sam....katkad ga napuste svi,čak i oni najmiliji od kojih to nikad nebi očekivao...katkad je čovjek usamljen bez obzira na hrpu ljudi oko sebe...katkad ti duša pati i srce ti se slama...katkad je jedino što ti može pomoči samo iskreni zagrljaj osobe koju uistinu cjeniš...mnogi pate a da to nitko ne primječuje,možda se katkad desi da netko primjeti,ali u većini slučajeva neče se obazirati na to...rijetko če ti netko pružiti pomoč koju ne tražiš,ali često nečeš dobit pomoć koju tražiš...tad shvačaš da je stigao kraj i da nema povratka...srce ti kuca sve slabije,sve tiše,uskoro će stati...nemaš ni snage ni hrabrosti vratiti se u život...možda bi se i uspio vratit ako te netko uhvati za ruku čvrsto i povuče natrag...ali nikako da taj netko dođe...osječaš da nestaješ s tišinom,da ćeš se izgubiti u tami i da te više neće biti...jedan tužan dio duše govori ti da te nitko neče pamtiti,da nitko neće ni primjetiti da te nema...mozak zna da to nije istina ali jednostavno nikako da srce shvati...i osječaš se još gore,sad već polako želiš nestati,ona trunka nade lagano se gubi,uskoro je neće biti...i ako te uskoro netko ne povuće nazad,odustat ćeš,pustit tami da te proguta i zaboravit na bolje sutra,za tebe više ne postoji sutra...nalaziš se u tunelu na kraju kojeg nema svijetla....suze ti teku niz lice,treseš se,srce ti se slama...duša vene...osječaš se kao da si mrtav premda ti je tijelo još uvijek živo...imaš potrebu pomoć tijelu da ode za dušom....da potpuno nestaneš....bojiš se ali duboko u sebi znaš da je to jedino rješenje...žališ što si šutio o svemu,što nikad nikom nisi rekao ništa...ali sad je pre kasno da to promjeniš...možda si jednom i dao da naslute nešto,ali ljudi teško shvačaju metafore...razmišljaš o reakciji ljudi...kako će reagirati oni koji su tebi bili sve...hoče li se gristi,hoće li krivnju svaljivati na sebe,hoće li uopče shvatiti u ćemu je bio problem...možda nitko neće shvatiti,možda če misliti da je to bio samo hir koji je završio kobno...a možda se ipak i nađe koja draga duša koja če shvatiti,i koja će se kajati što ti nije pružila ruku i povukla te nazad u život...bila uz tebe kad ti je to najviše trebalo...bila svijetlo na kraju tvog tunela...možda ali samo možda...ah
ovo sam napisala s razlogom,i oni koji trebaju znat znaju,neželim s vama o tom.....
žao mi je što je post malko pre depresivan al nisam ja kriva
nadam se da če vam se sviditi...
Post je objavljen 09.04.2008. u 17:48 sati.