Rezika ima osamdeset i oho-ho godina. Živi u kućici koju je 1957. podigla sa suprugom, ali on je umro već prije trinaest godina i od tada nema tko da popravlja. Ona je uređivala vrt, uredno podrezivala, a posljednjih godina to prelazi njezine snage i pustila je da sve šiklja.
Susjedima je Rezika draga i pomognu joj koliko mogu, iako se ona skanjuje da ih išta zamoli.
Svakog jutra, prvo što Rezika napravi je da se temeljito opere, namiriše se i obuće sve čisto,