U turističkoj tvrtki Skiper hoteli iz Savudrije nedavno su objavili podatak da bi čistačica u njihovim objektima mogla doseći plaću i do šest tisuća kuna. Tvrde da su oni spremni plaćati visoke iznose 12 mjeseci u godini i da je njima zapravo veći problem što ni za takvu ponudu ne uspijevaju dobiti traženi kadar. Ipak, valja odmah istaknuti da su takva primanja za poslove u hotelu i turističkom naselju s pet zvjezdica koje ta tvrtka upravo zida na Crvenom Vrhu, a kojima će upravljati poznati međunarodni lanac Kempinski. No, da li to znači da u Istri nema takvoga kadra ili su i spomenuti iznosi premali da bi privukli zainteresirane iz bližeg ili daljeg okruženja?
Javljaju se i kandidati iz Njemačke, Grčke, Turske…
- Nama se lani na natječaj kojim smo oglasili 60-ak radnih mjesta tražeći ukupno 200 izvršitelja javilo 712 zainteresiranih. To je puno, ali nažalost jako ih je malo udovoljavalo našim zahtjevima. Već u startu smo otpisali 300 kandidata koji nisu imali formalne uvjete – iskustvo, spremu ili traženi profil. Daljnjih 50-ak nije se odazvalo našem pozivu na razgovor, a od preostalih 359 tek smo s njih 70-ak bili u cijelosti zadovoljni, kazala je direktorica Skiper hotela Ljubica Marfan. Uz napomenu da zbog prolongiranja rokova izgradnje hotela ni većinu tih nisu zaposlili, već ih drže u statusu »sigurnih kandidata«, a posao bi trebali dobiti tek na jesen, najvjerojatnije od 1. listopada.
- Ostaje nam, dakle, još dvije trećine radnih mjesta za popuniti. Inače, nakon prvog oglasa javilo nam se još 198 kandidata iz samoga lanca Kempinski, iz Italije, Njemačke, Austrije, Grčke, Turske... zainteresiranih da dođu ovamo raditi. Istini za volju, uglavnom su se javljali za menadžerske i voditeljske poslove, tako da ni s njima nećemo riješiti najveći problem s kojim smo se prilikom traženja djelatnika suočili. Riječ je o nedostatku radnog iskustva u smještaju s pet zvjezdica. Njega nećemo moći izbjeći ni kad ponovno oglasimo slobodne poslove. Morat ćemo to rješavati kroz interno osposobljavanje unutar lanca Kempinski. Utoliko nam se kao prioritetno deficitarni kadar nametnuo voditelj ljudskih resursa, koji bi trebao organizirati i potrebne edukacije i treninge, rekla je Marfan.
Iz njene analize pristiglih molbi proizlazi da je najviše zainteresiranih bilo za poslove »front officea« - recepcije i wellnessa, te u administraciji, u oba odjela po 140 kandidata. Stotinu molbi došlo je za odjel marketinga i prodaje, a za onaj hrane i pića bilo ih je 95 što je i pokazatelj slabijeg interesa za »klasične« ugostiteljske, konobarske i kuharske, poslove. Od pozitivnih karakteristika kandidata Marfan ističe vrlo dobro poznavanje stranih jezika. Većina kandidata je iz mlađih generacija, između 25 i 35 godina, a dolaze iz bližeg okruženja, iz sjeverozapadne Istre, a bilo je hrvatskih državljana koji sada rade u inozemstvu, ali bi se htjeli vratiti. Kao kuriozitet spomenut će da su se na prvi oglas javila i četiri Slovenca.
Na pitanje o plaćama koje nude Marfan precizno navodi: »Za sobarice i čistačice mjesečna neto primanja iznose 5.800 kuna, za vrtlare 7.500, recepcionare 7.000, šefa recepcije 10.000, hotelske konobare od 8.000 naviše, kuhare od 8.500 do... 27.700 kuna. Ovu posljednju plaću isplaćujemo već angažiranom glavnom kuharu, šefu kuhinje. U primanja je uračunata neto plaća s dodacima za prehranu i prijevoz, a poreze i doprinose obračunavamo na ukupan iznos. K tome, svi zaposlenici imaju pravo i na 13. plaću. Što se tiče radnoga vremena, ono je predviđeno s nešto većim opterećenjem tijekom ljeta i odgovarajućom preraspodjelom sati te korištenjem godišnjih odmora u zimskim mjesecima, iako će hotel i naselje raditi tijekom cijele godine.«
Većina hotelijera ne želi obznaniti plaće
Od ostalih plaća možemo navesti i onu voditelja ljudskih resursa – čeka ga mjesečnih 2.300 eura u kunama, a voditelja odjela hrane i pića 2.500, te šefa hotelskog restorana 1.700 eura. Marfan dodaje da za šest ključnih radnih mjesta u budućem »resortu« - direktora i voditelja pojedinih odjela - imaju tzv. menadžerske ugovore koji uz plaće uključuju i osiguran (besplatan) smještaj i prehranu.
U odnosu na godišnji prosjek ugostiteljstva spomenuta ponuđena primanja sigurno nisu loša. Lani smo objavili podatke iz analize jednog sindikata po kojima je u 2006. godini kuhar u Istarskoj županiji u prosjeku zarađivao 4.500 kuna mjesečno, na državnoj razini taj je prosjek bio 300 kuna manji. Istu prosječnu plaću u Istri imao je i konobar, a recepcionar 50 kuna manje. Prosječna plaća sobarica bila je 3.370 kuna, a pomoćnog osoblja oko 3.000.
Pokušali smo ove iznose »verificirati« aktualnim informacijama iz velikih istarskih hotelijerskih kompanija – Maistre, Riviere Poreč (Valamara), Plave lagune, Arenaturista, Istraturista, Lagune Novigrad... ali prilično bezuspješno. Pouzdano znamo da su za svoje potrebe nedavno sačinile analize i usporedbe primanja zaposlenika u 2007. godini. Neizravno nam je to potvrdila i neformalna »glasnogovornica« koordinacije predsjednika uprava Gordana Tomičić iz Istraturista, ali ni nakon dužeg razgovora o plaćama u turizmu o kunama iz analize nismo ništa doznali. Osim uopćene fraze da razlike u primanjima između pojedinih tvrtki nisu velike.
Očito su se veliki hotelijeri pobojali da bi objavom tih podataka – po kojima su ipak u nekim firmama bolje plaće nego u drugima – unijeli »nemir« među zaposlenike. Ni naš pokušaj da uz buduće Skiperove plaće u Kempinski Adriaticu objavimo one u jedinom usporedivom objektu – također budućem hotelu s pet zvjezdica Monte Mulini rovinjske Maistre – nije uspio. U telefonskom nam je razgovoru voditelj marketinga Ivica Vrkić napomenuo da je i taj hotel dio velikog sustava, unutar kojeg nije još pozicioniran, pa nisu niti do kraja definirali koje će plaće u njemu biti. »Kad budemo taj dio sustava plaća sredili do kraja, a očekujemo da će to biti za otprilike šest mjeseci, onda bismo te podatke mogli dati i u javnost«, rekao je Vrkić. Inače, Monte Mulini bi se trebao otvoriti za četiri mjeseca.
Teret »socijalističkih plaća«
Bez obzira na opisano tajenje iznosa, nedvojbeno je da na plaće u hotelijerstvu, ne samo istarskom nego i općenito, valja gledati s više aspekata. Prvo, riječ je o radnointenzivnoj djelatnosti u kojoj je kvalifikacijska struktura prilično niska što »ruši« i prosjek plaća. Drugo, pod uopćenim pojmom kuhara ili konobara kriju se zapravo poslovi vrlo velikih razlika u složenosti jer, primjerice, konobar je i točilac pića na šanku i »servir« u sali, ali i stručnjak za miješanje »tartara« pred gostom i preporuku izbora vina. Također, kuhar je i onaj koji peče ćevape ili sardele na plažnom roštilju, kao i majstor koji uz znanja o internacionalnim ili domaćim jelovnicima ima i vlastite invencije u jelima. Treće, bez obzira na to što je prljavština svugdje ista, nije isto biti sobarica ili čistačica u hotelu s dvije ili pet zvjezdica. Četvrto, pojmovi plaća i primanja znaju biti prilično različiti pa su tako u spomenutim iznosima iz Skiper hotela sadržani i troškovi prijevoza na posao, a njih u iskazanim prosjecima plaća u hotelijerstvu nema. Ta stavka zna biti i vrlo značajna, pa je Tomičić za Istraturist spomenula da imaju i isplata naknade za prijevoz na posao od dvije, čak i tri tisuće kuna mjesečno. Peto, kad je riječ o sezonskom zapošljavanju važna stavka znaju biti prehrana i smještaj zaposlenika koji se također ne iskazuju u plaći. Šesto, primanja radnika po »menadžerskom« obrascu u kojima nema posebno plaćenih nedjelja, prekovremenog i smjenskoga rada ili onog na državne praznike, pa ni »stimulacije« ili kontinuiranog godišnjeg rasta postotka na radni staž, teško je uspoređivati s drugačije postavljenim osnovicama plaća i kolektivnim ugovorima u velikim kompanijama.
Mogli bi se ti »aspekti« još nizati, sve do, kako je u razgovoru u ovoj temi istaknula Istraturistova direktorica Gordana Tomičić, socijalne komponente zapošljavanja: novim je privatnim tvrtkama mnogo lakše krenuti s novim pravilima igre, pa i kad je riječ o primanjima, nego što je velikim privatiziranim kompanijama moguće do kraja efikasno riješiti breme socijalističke prošlosti oko dodataka na plaće, radnoga vremena, radnoga staža i drugih elemenata ugovora o radu. Zato će ona naposljetku zaključiti da konobar u Istraturistovim boljim objektima u špici sezone zaradi toliko da cifre spomenute na početku ovoga članka uopće nisu daleko. Možemo samo vjerovati na riječ. Bez iznosa.
U Plavoj laguni lani u sezoni prosječnom kuharu gotovo 8.000 kuna
Porečka Plava laguna jedina je tvrtka iz koje smo dobili kakve-takve podatke o primanjima zaposlenika. Šef odjela za ljudske resurse Goran Kukurin nam je uz napomenu kako im je najveći problem osigurati dovoljno radne snage u špici sezone proslijedio baš podatke o lani isplaćenim prosječnim neto plaćama u srpnju i kolovozu. U te iznose uključena je i sezonska stimulacija, koja je radnicima Plave lagune zajamčena kolektivnim ugovorom, svi dodaci na plaće, poput onih za rad nedjeljom i blagdanom, noćni, dvokratni i smjenski rad, te prosječno odrađeni sati temeljem kojih je plaća obračunata, naznačio je Kukurin. Tako su za radno mjesto kuhara za prosječno odrađena 274 sata neto primanja iznosila 7.954 kune, za konobara (onog s oznakom »jedan«) 7.489 kuna za 285 sati, recepcionara 6.076 kuna za 258 sati, sobaricu (također s oznakom »jedan«) 4.256 kuna za 221 sat te za čistačicu sanitarnog čvora 6.775 kuna za prosječno odrađenih 295 sati.
Čistačica i sobarica 5.800 kuna mjesečno, vrtlar 7.500, recepcionar 7.000, konobar od 8.000 do 10.000, kuhar od 8.500 na gore s time da taj »gore« može doseći čak 27.700 kuna... Nisu to loša primanja za ugostiteljsko-turističku granu u Hrvatskoj u kojoj su plaće ispod prosjeka gospodarstva, ali da nije po onom: zvuči dobro, ali nigdje nema?
Napisao: Goran PRODAN
Post je objavljen 09.04.2008. u 07:57 sati.