Marketing
Normalno? Što je to?
Rodila sam se u gradu. U stanu. Prvo sam živila u llijepom, velikom, trosobnom, na splitskom Špinutu, a onda po nekim manjim rupicama kao podstanar u Šibeniku, sve dok se nisam skrasila na petom katu u strogom centru krešimirovog grada, s pogledom na kanal i obe glavne prometnice, bez parkinga, sa pet minuta hoda do svega što je u gradu bitno.
Jutrom ga je kupalo suce u kuhinji, popodne bi se sunčali u dnevnoj i spavaćoj sobi. Uvijek toplo, uvijek ugodno bilo je u tom stanu mojih roditelja. Valjda sam se zato stalno u njega vraćala...
Kad sam se udala i preselila na periferiju Šibenika, često sam mami znala reći da mi 'kupi u Šibeniku'. Činilo mi se da sam se odselila na kraj svijeta, a ne samo petnaest minuta brzog hoda od centra grada. Priznajem, trebalo mi je više od pet godina da se naviknem da tamo stanujem, iako sam od prvog dana uživala u tome što se djeca mnogu slobodno igrati u našoj slijepoj ulici, sa ogromnom borovom šumom ispred kuće i malim maslinikom iza nje.
I vrt je pružao posebne užitke. Iako mi je pijaca dok sam stanovala kod mame bila ispod kuće, ovo povrće iz svekrvinog vrta imalo je drugačiji okus. Nema tu kemije, ona strogo pazi da se na naše vrtne kulture ništa ne baca. Izmjenjuje se u tom vrtu stalno, blitva, fažol, salata, rajčica, paprika i krastavac, kao redovni stanovnici, ovisno o sezonama, a ponekad zalutaju, tikvice, brokule, balancane, rotkvice i riga.
Dugo mi je trebalo da se naviknem spustiti se u vrtal i brati povrće, bojala sam se da ću učiniti nešto kirivo, da će mi svekrva 'prepoznati ruku', slala sam muža da on po njemu prčka, a sad sam se već ohrabrila...spustim se do njega i sama kad mi nešto treba.
Ne znam već dugo što znači kupiti selen i petrusimen, rastu u pitarima ispred kuće i uvijek ih ima. Juhe zbog toga imaju drugačiji okus. Odišu svježinom i zdravljem.
A blitva...ona me još uvijek najviše raduje. Potpuno svježa, tek ubrana, prekrasno zelena završava često u mom loncu. I uvijek se čudim kako je ukusna i dobra. I čudim se tome procesu odlaženja u vrt, branja obroka, za kojeg sa sigurnošću znaš da je zdrav...i koliko god je to normalno, eto meni, nakon toliko godina života u stanu u centru grada nije više normalno.
Jeli moguće da smo se toliko 'pokvarili'?
Blitva (Beta vulgaris ssp. cicia) je lisnato povrće tamnozelene boje koje se u pravilu povezuje sa priobalnim područjem Hrvatske. Uglavnom razlikujemo dvije glavne vrste blitve koje uzgajamo u ovom našem podneblju i nalazimo ih na tezgama prodavača. Prva vrsta blitve odlikuje se širokim mesnatim listovima u obliku " rašćupanih" glavica ili rozeta sa vrlo malom stabljikom. Druga vrsta blitve građena je tako da su joj listovi relativno mali u odnosu na debelu, jako razvijenu i mesnatu peteljku. Blitva spada u niskokalorićne namimice kao i svo lisnato povrće jer pola šalice (100 grama) kuhane i ocijeđene blitve daje samo 20 kcal (84 kJ). Tih 100 grama kuhane i ocijeđene blitve sadrži: 7 grama suhe tvari,i to 2 grama proteina, 4 grama ugljikohidrata; 0.1 gram masti; te čitav niz vitamina i minerala: 3139 i.j. vitamina A (karotena) ; 19 mg vitamina C; 0.03 mg Bl vitamina; 0.09 mg vitamina B2; 0.3 mg niacina; 0.15 mg pantotenske kiseline; 180 mg natrija; 58 mg kalcija; 86 mg magnezija; 2. 3 mg željeza; 33 mg fosfora i 550 mg kalija
Post je objavljen 09.04.2008. u 07:34 sati.