Od kako sam otisla u Afganistan moja strina Amra pocela je intenzivno citati o ovoj zemlji.
Nedavno je procitala knjigu "U Afganistan Bog dolazi jos samo plakati", autorice Shirin Gol. Knjiga ju je potresla, zgrozila i odusevila u isto vrijeme. Posudila ju je svojim prijateljicama s posla. Knjiga je i na njih ostavila slican dojam.
Knjigu je procitala i moja rodica, Vedrana Stipic .
Strina Amra i Vedrana donijele su odluku: "Moramo uciniti nesto za zene Afganistana". Receno - ucinjeno.
Kada sam u ozujku stigla u Rijeku, pokazale su mi desetak paketica, velicine kutije od cipela, koje su uspjele prikupiti od zena iz Rijeke.
U paketima su bile igracke, higijenske potrepstine, malo odjece, slatkisi, kozmetika i nakit. Sve paketice smo zapakirale i odnijele na postu.
Poslati paket u Afganistan nije bas jednostavno. Zato bih htjela zahvaliti i sluzbenici poste, Selmi, koja je ucinila sve kako bi paket sigurno stigao na svoje odrediste.
I jutros, nakon gotovo mjesec dana cekanja, paket je napokon ovdje! Iako sam obecala jos jedan recept, ja sam toliko sretna sto je paket napokon stigao, da sam se morala pohvaliti! Svaki dan, otkako sam se vratila u Kabul, maltretirala sam osobu zaduzenu za postu jednostavnim pitanjem: "Ima li nesto za mene". Jadni je covjek cim bi me ugledao poceo vikati: "Nema nista, nema nista." Nisam ni morala postavljati pitanje.
Jutros po prvi put nije pobjegao kada me je ugledao. Ponosno mi je donio veliki paket i svecano mi ga urucio: "Evo ga, napokon ima nesto!"
Paketice cu zenama uruciti osobno, cim se malo vrijeme proljepsa. Pronasla sam susjedstvo u kojem zive pretezno hazare. Nedavno je nekoliko ljudi iz ovog naselja izgubilo zivote. Mnoge poredice su ostale bez hranitelja.
Po zelji moje strine uskoro cu objaviti i pricu o Hazarama, najaugnjetavanijem, najsiromasnijem i po legendi najokrutnijem plemenu Afganistana.
Post je objavljen 09.04.2008. u 06:14 sati.