.. zahvaljujem ti.. na ovom lutanju koje si mi nesebično pružio.. u magli, u očaju, u hladnoći.. samoći.. baš prikladan poklon za godišnjicu.. i nekoliko mjeseci.. srljam iz greške u grešku, gubim se iz tvojeg naručja.. u onoj kapi vode, u kojoj si me brižno čuvao, došlo je proljeće.. ljeto.. isparavanje.. bježiš mi u nekom suludom labirintu.. u neku sporednu ulicu bez kraja.. kao u postrevolucionarnoj situaciji, pitamo se : ''jesmo li za to borili?''.. odmahuješ mi rukom, srce mi bacaš kroz prozor.. tresem se.. nije me briga.. a ni tebe.. ionako te više.. ne.. volim.. takvog.. okrutnog.. i kad si u pravu!
Post je objavljen 09.04.2008. u 01:27 sati.