Mogu da pisem ovo nisam, ali jesam ja jer svakom ponekad dopizdi. Nije gay biti gay ili bi. Pogotovo kad vidiš što se dogadja okolo. I samo se osjećaš nemoćno. Prije sam mislio da je super osjećat se moćno. Ali eto moć i moje mogućnosti me ubila. A nemoć ponekad i više. Očito nije gay biti gay. Pogotovo kad ne voliš bit stereotip. Ili se u neke uloge ne uklapaš.
Nekoć sam bio prvi u svemu ili nećem, a sad me samo pogledaj. Prepuštam se sjećanjima i to nekonstruktivnim. I postajem ono što mi i ide na kurac kod gayeva. Jadni peder. Šta više da pišem, a sebi da dan uljepšam. Imam skriptu za ispit punu klanja i to je to. Mogu samo uspostavit nove granice očaja, bit dosadan ili se trudit. Bit će valjda bolje sutradan. Kad popijem kamilicu i umijem se, a ne ubijem. Sve bi trebalo bit lako kao nekad, a više nije. Moram se pokrenit, a ne da mi se. Bere mi se gljive i ne odrasta mi se.
Sutra je novi dan. Novo jutro koje zaborav donosi ili koje novo lice da mi se nasmiješi.
Post je objavljen 09.04.2008. u 00:30 sati.