Svjetovi
ležimo goli,
u polumraku tog sobička na periferiji
dvije zvjerčice
dan hrli tamo gdje su žitna polja
vlakovi tutnje kraj prozora
oblači se na horizontu
liže mi rane bez riječi
zadobivene u posljednjem okršaju s Zidarom
ubrzo smo klupko mesa
i ja u njoj ispaljujem počasne plotune
u ime malih ljubavi
razina prožimanja koje žudim
proporcionalna je razdaljini naših svjetova
tisuće svjetlosnih godina stoje između nas
već sutra, na ulici
u zagrljaju svog muža
hinit će se da me ne poznaje...
VAUUUUUUVAUUUUUU...
Badnjak
animalni seks u zraku
više je ljudi u birtijama
nego u crkvama
Zagreb te zove
al nije to noćas za mene
ulazim u haustor
težak smrad
podrum ponovo pliva u govnima vidim
svaki praznik isto, nažderu se ko krmci
pa se iseru i zaštopaju kanalizaciju
sve u kršćanskom duhu
otajstvo čisto, nema šta
umoran koračam
suteren – Vuf...
prizemlje – Vauuuuuu...
prvi kat – Vauuuuu-vav...
drugi kat – Grrrrrrr...
treći kat – Arf-arf...
dok dođem do svojih vrata
čitava zgrada zborno laje i zavija
VAUUUUUUVAUUUUUU
ne, nisam zalutao u šinteraj
moji susjedi, svi redom, imaju pse
u pitanju nije atavizam ljudi sa sela
na snazi je
idiotska paradica
druge generacije građana
svi ti cucki s pedigreom
mašnicama na glavicama
gaćama za menstruaciju
kabanicama
sve mi to neopisivo ide na živce
kada sramežljivo padne kiša
cijela ulica zasmrdi
po psećim govnima i pišaki
mi smo u jednom finom firtlu, dakako
centar sami gospondamen
jasno vam je već
ne volim svoje susjede
ni pse u gradu
jučer sam kupio pištolj u Dubravi
nađe se već za 100E...
Post je objavljen 08.04.2008. u 23:45 sati.