Marketing
... izvor pod istim srcem...
Često smo svjedoci svađe među braćom i rođacima. Razlozi tim svađama su uglavnom oko imovine.
Imam polubrata i polusestru. Oni su su djeca mog oca iz prvog braka. Nikada nismo bili previše bliski.... dosta su stariji od mene...
Smatram se jedinicom... jer sam odrastala sama. Željela sam dvoje djece. Htjela sam u svom domu svjedočiti bratskoj ljubavi i zajedničkom odrastanju... grijati se na toj posebnoj vrsti ljubavi koju sama nisam imala. Moji klinci se mlate i svađaju od svojih prvih dana. Kad su zajedno uvijek frcaju iskre, ali kad su razdvojeni cvile jedan za drugim... ako jednog napadne netko sa strane, tada ovaj drugi bratski skače. Sjećam se jednom... dok su bili jako maleni.... dala sam svakom po jednu bananu. Stariji (tada je ima 3 godine) je prokomentirao: „Dala si mu veću bananu!“ Tada nisam znala bi li se smijala ili plakala. Dala sam im banane iz istog bunta.... nikada nisam pravila razlike. I odakle samo, tako malom djetetu, takva sebična misao?
Često su me znali iznenaditi svojim reakcijama i svađama.
Oni su smisao mog života. U nekim stvarima bila sam strašno strog roditelj... bila sam isključiva. To se odnosi na one temeljne vrijednosti u koje čvrsto vjerujem i nisam znala drugi način da im to usadim. No što se tiče njihovih malih duša... njihove slobode... bila sam do sada možda i previše tolerantna.
Danas je moja prijateljica gorko plakala zbog smrti svoga brata... a ja sam je tako bespomoćno slušala.... jer nema tu riječi kojima možemo pružiti utjehu.
Nedavno mi je jedan kolega pričao o svojoj sestri... koja živi vani. Pričao mi je o trenucima koje provode zajedno kad dođe... i o tome koliko mu je to važno. Rekao je: „Imam samo nju.“
Mislio je.... Ima samo nju... od svoje stare obitelji.
Dirnula me ta ljubav koju sam osjetila kada je to govorio. I ovih dana razmišljam o toj ljubavi koju sama ne poznajem... i čvrsto se nadam da moji dečki neće radi ničega na svijetu okrenuti leđa jedan drugome... jer kad mi – njihovi roditelji odemo... ostat će samo oni... iz ove naše obitelji.
Blogeri, imate li braću i sestre? Koliko su vam važni? Njegujete li taj odnos?
Dva brata
Dva brata, jedan neženja a drugi oženjen, imali su imanje na plodnoj zemlji, s velikim prinosima žita. Svaki od njih dvojice dobijao je polovinu žetve.
U početku, sve je išlo kako treba. Zatim, malo po malo, oženjeni brat počeo je iznenada da se budi noću i misli: "Ovako nije pravo. Moj brat nije oženjen i uzima pola žetve. Ja imam ženu i petoro djece, ne moram da brinem u starosti. Ali ko će se starati o mom bratu kad ostari? On bi morao više da odvaja za budućnost nego što to sada čini, logično je da su njegove potrebe veće od mojih".
I, razmišljajući tako, ustajao je iz kreveta, krišom odlazio u kuću svoga brata i praznio džak žita u njegov ambar.
Ali, i neženja je počeo da se budi noću i govori u sebi: "Ovako dalje ne ide. Moj brat ima ženu i petoro djece, a dobija polovinu prinosa. Ja izdržavam samo sebe. Zar je pravo da moj siroti brat, kome očigledno treba više od mene, dobija isto koliko i ja?" I tako, ustajao je iz kreveta i nosio džak žita u ambar svoga brata.
Jedne noći, ustali su u isto vrijeme i tako se sreli, svaki sa džakom žita na leđima!
Poslije mnogo godina, kad su već umrli, doznalo se za njihovu priču. I tako, kad su njihovi sugrađani riješili da sagrade hram, odabrali su mjesto na kome su se dva brata susrela, jer, po njima, nije bilo svetijeg mjesta u čitavom kraju.
Post je objavljen 08.04.2008. u 23:09 sati.