Autor nema pravo na san. Mora biti budan sve dok ne izdahne. Neki put izdahne za života, a neki put zajedno s posljednjim tjelesnim izdahom. Kao u malo kojem zanimanju on je ovdje u neprocjenjivoj prednosti. Autor je povlašten: može umrijeti kad se njemu svidi da umre.
Nemojte se čuditi što sada pišem ja. Uskočio sam usred Danieline mudrolike priče a kad se već pitate kako mi je ona dopustila da veselo tandrčem po tipkovnici, e, tu je jednostavan odgovor: malo prije neki je tip ušao u naš ured, pojma nemam tko je i što, jedino što sam dobro vidio jest da se Daniela osmjehnula od uha do uha i ne skidajući smiješak potrčala prema njemu. Nisu se zagrlili. On je samo ispružio ručetinu dugačku nekoliko metara, povukao Danielu i rekao bih dio njenog duha i začas su zalupili vratima s vanjske strane.
Nitko ni riječ nije izgovorio.
U sveopćoj tišini i zbunjenosti odmah sam se prišuljao ovdje, do tipkovnice i već nečujno brbljam, vraćam si osjećanje da sam autor. To mi je jako nedostajalo, to osjećanje. Ne moram ja ništa pisati, danima ništa, ali taj osjećaj da mogu sjesti za tipkovnicu kad mi god padne na pamet, da, taj veličanstveni osjećaj nesputanosti vrijedi više nego vitrina vlastitih romančina!
Nije važno tko me sputava. U ovoj sada priči to je Daniela. Sutra može biti Irma, ili Mjesečeva Trepavica, može biti Anuška ili Woncha, svejedno je, potpuno svejedno.
Nekad u ranoj mladosti bila me država sjebala, oduzela mi mogućnost pisanja, otada pušem na hladno. Država je gadna jer sve što radi čini to u ime naroda. Tako je ispalo da me narod sputava u mojem spisateljskom nagonu. Jadan narod, a ni ja se nisam osjećao bolje.
Zbog iskustava iz Juge sada mi čak i simpa bića kao što su ženska stvorenja ne smiju sječi jezičinu. Bolje nešto drugo, ali nikako jezičinu!
Kako to da je Daniela bez objašnjenja napustila scenu?
Kad kažem da pojma nemam potkovaniji među čitateljima odmahnut će rukom: - Kakav si ti autor kad ne znaš kamo i s kime ti se likovi smucaju!?
Moram ih upozoriti da Daniela nije samo lik. Ona je – kao i ja! – također autor. Eto, sad smo se doveli do toga da niti ja znam kamo se ona smuca, a bogme ovog časa ona pojma nema da sam se dočepao tipkovnice i da predem li predem vunu u koloru!
Post je objavljen 08.04.2008. u 22:32 sati.