Piljim, s rukama u stražnjim džepovima od traperica, kroz prozor, nosa prislonjenog na hladno staklo.
Jugo pritiska i dušu i disajne putove i ne da doći do daha, kao da sam zaronila do velikih morskih dubina.
Na trenutke ne vidim ulicu od zamagljenog kruga ispred moga nosa, pa se maknem u stranu da nešto ne propustim, i opet se nađem u tom krugu.
Iz kruga u krug, moj trud ode uzalud: još jučer sam dobila grčeve u dlanu lickajući te ogromne staklene površine. Kao da je uopće bitno jesu li stakla s visokim sjajem ili matirana. Prošla su vremena ludih subota, kada su zavjese mirisale i prozori svojim sjajem udarali u oči susjedima preko puta.
Neka nova ja, s rukama u džepovima, bez osjećaja za visoki sjaj parketa, ogledala, prozora.
Žena ide s kišobranom žurnim korakom i tko će znati o čemu je razmišljala u trenutku kad je pala svom svojom dužinom preko dječje klackalice. Valjda zato što se s vjetrom naguravala.
Nije prošao niti kratak trenutak kad ugledah starog susjeda s prvog kata kako nosi smeće i pokušavajući preskočiti lokvu, upravo sjede u nju. Ogledavao se oko sebe u nadi da se ljudi u ove rane večernje sate bavi svojim televizorima i ne zure kroz prozore, registrirajući njegovu sramotu. "E, moj barba, što će ti reći tvoja Anica...ne bih ti bila u koži kad uđeš pred tu svoju staru vješticu." - pomislih i dođe mi da otvorim prozor i viknem jedno veliko: "Ha ha!"
Volim kad se zloćama iz susjedstva događaju loše stvari.
Maca koja je hodala po rubu balkona poskliznu se i spade s prvoga kata u travu ispred zgrade. Zbunjena, brzo poskoči na noge i pojuri prema ulaznim vratima zgrade. Zastade. Kao da je u trenu shvatila da ne može dohvatiti portafon. A njena luda stara gazdarica neće do jutra niti primijetiti da mace nema. Sreća! Netko dolazi pred zgradu, prepozna macu, uze ju u naručje i unese u zgradu.
Ode maca baki.
Auto stiže na benzinsku crpku i gasi svjetla. Djelatnik istrča iz zgrade, potrča prema autu i zapnu nogom za crijevo na prvoj crpki. Ležao je kao malo dijete potrbuške i čekao pruženu ruku svoga kupca. Učinilo mi se da se svi smiju. I oni u autu što nisu izašli.
Ah, za večeras mi je zbilja dosta.
Ako ostanem pored mojih zamagljenih krugova, mogao bi još i meteor pasti.
Post je objavljen 20.04.2008. u 20:04 sati.