Od doma je išla na terapije...ostajala bi 6,7dana jer je loše podnosila terapiju..povračala je..nije mogla jesti...leukociti su joj padali..jednom je dobila 2doze krvi.......svašta je prošla..kosa joj je počela otpadati...svi su pramenovi ostajali po rukama..jastuku......bilo je užasno..trebalo je to i psihički izdržati......kasnije je imala kontrolnu operaciju..sve je bilo u redu....bolilo ju je..ali u usporedbi s prvom to nije bilo ništa.....jedan nalaz je bio u redu..još su morali čekati drugi....iz Zagreba da bi bili sigurni..ali po svemu sudeći bi trebalo...odmah joj je bilo lakše..bila je tako sretna....svi su doma bili u isčekivanju..jedino njena kčerka nije znala o čemu se radi......
Nalaz je bio negativan...ko sretniji od njih:)............
Napisala je pismo svojoj kčeri..u slučaju da ju nebude....
"Kćeri moja kad ovo budeš čitala,jedan dan kad budeš starija,kad budeš shvatila što je život,napisat ču ti ovo ako mi se šta desi,tvoja mama i kad ode na onaj svijet,nebi hjela da budeš tužna da puno patiš zamnom,sjeti se naših zajedničkih dana,znaj da sam veoma sretna što te imam,dala si mi snagu za mnogo toga..poslije mamine smrti bila sam shrvana..za mene je život bio stao....ali s vremenom sam krenula naprijed..jer si ti tu..moram nastaviti radi tebe...radi svoje obitelji.
Tako češ i ti kćeri moja jedan dan stvoriti svoju obitelj i živjeti za njih i za svoje dijete.."
Nakon godinu dana..kontrola markera je pokazala da su markeri visoki,ostavili su je u bolnici..napravili sve pretrage..ništa nisu našli..a ona se žalila na bol oko želudca..nalaz je pokazao da ima tekučine oko slezene i želutca..i zato je osječala pritisak....rekli su da mora na operaciju.................
........nastavak drugi put....jedan dan kad završim s ovom pričom..objasnit ču vam zašto je pišem.............
Post je objavljen 08.04.2008. u 21:26 sati.