Kao djeca, ostajemo zbunjeni nad nekim događajima, situacijama pa čak i samim rečenicama...Nejasne su nam neke stvari, pa ipak pitanja ostaju visjeti u zraku, jer u onim dječjim glavicama zaključujemo da pitanja o nejasnoćama nemamo kome postaviti...i tako pitanja ostaju bez odgovora godinama, sve dok malo više ne odrastemo pa sami pronađemo odgovore.
Naša školska prijateljica, nazvat ću je Biba, bila je jedinica i imala je gotovo sve što bih poželjela. No nikad se ničim nije hvalila, nije se posebno oblačila, niti isticala i kao takvu smo je voljeli i darivali joj ono što nije mogla novcem kupiti; prijateljstvo i bezbrojne sate igre. Moja druga prijateljica i ja često smo poslije jutarnje nastave onako s torbama išle njenoj kući , gdje bi se sve tri igrale. Njena velika i lijepa kuća bila nam je cijela na raspolaganju, jer su njeni roditelji radili uvijek dopodne. Na polovini kuće, s ulične strane bila su ulazna vrata i odmah s lijeve strane kuhinja. Tako bi već pri ulasku skrenuli u kuhinju. Naša Biba bi kao prava gazdarica prvo pretražila smočnicu i frižider, narezala kobasice, salame i kruha, a nas tri bi se prvo najele, a zatim igrale. Njoj bi godilo naše društvo, a nama raskoš u kojoj je ona živjela. No sad sam stvarno skrenula u drugom smjeru.
Već rekoh, da je njena kuća bila lijepa i velika. Po polovini kuće uski hodnik, s lijeve strane kuhinja i smočnica. S desne strane velika i lijepa dneva soba s trpezarijom, a u nastavku se vidjela terasa.Malo dalje duž hodnika s lijeve strane je bilo kupatilo i wc, a s desne mala dječja soba. Na kraju hodnika nalazile su se dvije sobe; tatina radna u kojoj je bio i krevet, i soba do nje u kojoj je spavala mama.Naši su roditelji imali spavaću sobu i spavali zajedno u njoj, a u ovoj velikoj kući nije postojala spavaća soba. Začuđujuće, no u početku se nismo usudile pitati ni zašto je to tako. No s vremenom sve nas je više „ mučilo“ to pitanje spavaće sobe. Jednom prilikom smo ju ipak pitale, a ona je imala odgovor onakav kakv su joj valjda roditelji servirali. Njeni roditelji već dugo spavaju odvojeno; tata dugo u noć piše svoje radove i odmah ostaje spavati u toj sobi, a mama; da mu ne remeti mir , spava sama u susjednoj sobi. Takav odgovor , osjećale smo sve tri i nije bio pravi, znale smo da se iza toga opet krije nešto dublje . . .
Post je objavljen 08.04.2008. u 12:36 sati.