NIMALO MAŠTOVITA FANTAZIJA
Progovara očaj, ponos i tišina
Smrtnik bijedni što po polju luta
Dok kamen prašinu putnika guta
Nikad se neće dokopati visina
Velik talent malenoga grada
Što vrelim mozgom tuče mnoga stada
Istog trena oprostu se nada
Čijim umom sada mašta vlada
Jadni pastir, zgazit će ga marva
Bunila bar tada više biti neće
Svjetlo, Mjesec, Ona , frtalj sreće
Ostati će ništa doli strava
Grohot nijemi kripla iz daljine
´Ko osvetnički lelek nesvaćenih
Crkni, ruljo, vojsko zaluđenih
Plava mora plaču iz dubine
Jer ga nema više, brata Jahvinog
Ugasla je baklja usred kiše
Narcis manje, žila svijesti više
Lažnog svijeta ljudskog, ogavnog
Što ne cijeni poklon kromosoma
Od šume danas ne vidi se stablo
Magla bijela; štogod da se maklo
Uznemiri drugog u nizu histriona
Glumi sretnik, pod crvenim nebom
Stići će ga sudba Tantalova
Ne rješava se čitav život srebrom
Ljuljat će se za vijeke vjekova
Na zlatnoj žici
Isforsirane rime, jadna forma, sumnjiva tema... Ali nema veze
Post je objavljen 08.04.2008. u 10:42 sati.