Marketing
pitam se....da li bi bila sretnija osoba da u prošlosti nisam postupala na krivi način? bi li se moj život u potpunosti promijenio da izmjenim par detalja zbog kojih sam se ajmo reč kajala....bi li još uvije okrivljavala sebe zbog onog što sam izgubila?još uvijek imam grižnju savijest zbog toga.i još uvijek samu sebe okrivljujem za to.i ne prolazi.jednostavno to nemogu zaboraviti-.-hoće li ikada proči?i hoču li ikada pronači osobu uz koju ču to moći istinski zaboraviti...
znam.zvučim tako pesimistično.emotivno.xD.al...čudno.više stvarno neznam šta da radim.predugo to traje...zašto sam se toliko vezala? prošlo je više od četiri mjeseca bez ikakvog kontakta,a ja se još uvijek sječam.bila sam naivna...a nemogu, fkt nemogu zaboraviti...nznm zašto, ali preteško mi je.i čini mi se toliko savršenim da mu nitko nije ravan, kao da više nitko nemože biti kao on..[ali znam da netko može^^jel.valjda.]zapravo samu sebe zavaravam.to što nemogu zaboraviti toliko je ostavilo traga u meni da se jednostavno bojim započeti nešto novo...a kaja znam.bojim se ponovo vezati da opet nebude isto...
ljudi koji su uz mene možda znaju kako mi je, al i njima sam več dosadna.cijelo vrijeme tupim isto.cijelo vrijeme, svaki čas, naleti agonije.a možda je problem u tome što ja negdje u podsvijesti to i ne želim toliko jako zaboraviti, kao da se
još uvije nadam da mogu popraviti izgubljeno...a vjerojatno je nemoguče.i opet bi željela da sve mogu vratiti.baš sam tvrdoglava.
hh.a i nije fer od mene da se više tako ponašam prema nekim ljudima zbog toga....tražim nešto od njih i onda se opet sjetim svega ovog izapostavim te osobe.to me previše promijenilo.i iskreno dosta mi je toga.da osobe misle da sam neodlučna, dvolična...i tak.da neznam što hoču.
e sad.htjela bi da dotična osoba vidi sve ovo.da zna kako mi je.sad kada sam sve napisala što sam osiječala, iako znam da toj osobi nebi ništa značilo.ostao bi hladan i ravnodušan kao i uvijek..
ah.malo mi je lakše.sad kada sam se nekako izrazila.i.probat ču zaboraviti.da ne mučim ljude više oko sebe.
a i što mi drugo ostaje? ma da.bit ču ja dobro.bude prošlo.barem se nadam da hoče.i probat ču pružiti priliku drugima..xd.
više nisam ona stara ja od toga.gdje je nestala ona vesela djevojčica. koja je hiperaktivna, i ne nestaje joj osmejh s lica? e pa.vratit čuse ja.pravit ču se kao da me nije briga!tako je.to je najbolje. eto.bit ču neovisna.xd.da. i bezosječajna, ledena.baš me briga.postala sam preosječajna.e to se nije smjelo dogoditi.ugl.došlo je vrijeme da okrenem novu stranicu u svom životu.
oh.baš sam sad ponosna na sebe.hehe.dubokoumno jelda?
ništa dora...nas dvije moramo na hawaie^^xdxd.
budite mi obasjani djeco...XD
pusam vas.
žena je bespomočna dok joj se ne usuši lak na noktima
Post je objavljen 07.04.2008. u 15:41 sati.