Marketing
Vidi golupčiće!
Krešimir Pintarić: »U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo«, roman, Profil, Zagreb, 2008.
Ljubavni roman muškog autora više nije neobična pojava na domaćoj književnoj sceni. U vrijeme kad je Pintarić objavio svoj prvi, uvjetno rečeno, ljubavni roman »Ljubav je sve«, bila je to itekakva novost i odreda, i od publike i od kritike i na javnim predstavljanjima, s radošću i razdraganošću prihvaćena novost. To je publika tražila. Pa kad je prvi put uspjelo, ajmo još jednom, možda im se opet svidi, moguće je da su pomislili autor i nakladnik, i, eto, u novom Pintarićevom romanu novih doživljaja i dogodovština simpatičnog mladog para, koji se probija kroz životne i egzistencijalne probleme tranzicijskog društva, boreći se za svoju malenu ulogu u velikom svijetu i održavajući vječni plamen svoje ljubavi, zalelujan tek tu i tamo ponekom iskricom trenutačnog nerazumijevanja ili tvrdoglavosti ili obostranih djetinjastih ispada.
Nadam se da niste promašili roman »Ljubav je sve«, a ako vam je promakao, preporučujem uzeti ga kao uvodnu dozu za čitanje ovog sljedećeg. I sad, ako ste apsolvirali prvi, pitat ćete me kakav je ovaj drugi? Dobar, reći ću vam odmah, iskreno i otvoreno, dobar je, isto kao i prvi. Čak možda i previše isto kao i prvi. Zapravo, ova su dva romana toliko slična da bi komotno mogla zajedno egzistirati unutar istih korica, kao jedan te isti, samo malo dulji roman.
Mladi par zaposlenih i zaljubljenih ljudi u ovom romanu, dakle, naprosto nastavlja živjeti život naznačen u onom prvom. Na poslu im je ponekad naporno i teško, ponekad dosadno i isprazno pa ponovni susreti u toplini i sigurnoj izolaciji doma raskriljuju vrata svim onim simpatičnim izražavanjima ljubavi i zaljubljenosti koje vanjski svijet ne vidi, ili ako ih slučajno vidi, kada par izađe na danje svjetlo, komentira ih tek dobrodušnim primjedbama tipa vidi golupčiće.
U prvom romanu bilo je nekih napetih mjesta, kontrapunktirala su se mišljenja i istupi nevjenčanih zaljubljenika glede životnih stavova i svjetonazora o, recimo, pitanju vjernosti, nekih higijenskih navika, sklonosti šopingu ili gledanju utakmica, odnosu prema alkoholu ili drogi kao relikata ranijeg razuzdanijeg života, ljubavna zajednica lagano se uhodavala, partneri se usklađivali, nalazeći u neupitnoj ljubavi katalizator za bilo kakav poremećaj. Slično se, ali s drugačijim epizodama, nastavlja razvoj mladog para i u ovome romanu.
Neke su teme, poput stava rodbine prema njihovoj još neozakonjenoj vezi, prevladane u prvom romanu i ovdje se više ne ponavljaju. Nadomjestili su ih, lagano i gotovo neprimjetno, neki novi motivi, primjerice, pitanje pravih trenutaka za seks u svoj onoj složenoj korelaciji s psihofizičkim i energetskim stanjima koja se donose kući s posla ili općenito vanjskog svijeta, zajedno s poslom koji treba hitno obaviti ili dovršiti navečer ili preko vikenda pa za drugo nema ni vremena ni snage, a posao treba obaviti jer će donijeti dobrobit… jednom… valjda.
Također potiho, dok odjednom ne primijetimo da je postao standard, u roman se uvukao i jedan stalni sporedni lik, prijateljica Marina, kojoj je glavna junakinja rame za plakanje, a glavni junak cinični rušitelj predodžbi o idealu idealne ljubavi. Uvođenje te epizodistice bitan je pomak u odnosu na prvi roman (gdje epizodista ima više, ali su vrlo brzo prolazni), no Marinini problemi, prije svega u ljubavi, tu su i da podcrtaju razmjere životne sreće koju je dvoje glavnih likova imalo privilegij spoznati i dobiti na životnoj lutriji kao izuzetnu rijetkost.
Na jednom od predstavljanja prvog romana, Krešimir je Pintarić javno razotkrio svoje spisateljsko lukavstvo, koje djelomice objašnjava i uspjeh romana »Ljubav je sve«. Da bi se svidio ženama, glavni muški lik mora ispasti malo bedast, veli ovaj pisac, i doista: u verbalnim bitkama sa ženom (oni nisu vjenčani, ali on nju u pripovijedanju ipak naziva ženom), ili, pak, u grupnim nadmudrivanjima, kada će žena u muževljevim riječima potražiti potporu za svoje tvrdnje, glavni junak ovog romana uvijek će nastojati ispasti naivan, prostodušan, čak i kad se naoko suprotstavlja. Takvi izuzetno duhoviti dijalozi velik su dio ukupnog zadovoljstva u čitanju ove knjige.
Priča o napredovanju ljubavi, sreće životnih snalaženja ovog mladog para nakon prva dva, sigurno ima potencijala i za nove nastavke, no nekako sam još nakon prvog romana poželio, a sada mi se to čini još potrebnije, da u sljedećem nastavku čitamo da su ti divni, dragi i nama toliko slični ljudi - dobili dijete.
(objavljeno u Glasu Istre, 5. travnja 2008.)
Post je objavljen 07.04.2008. u 08:43 sati.