Marketing
Havana-club, 5.4.2008.
Do danas me „pralo“ samo jedno zadovoljstvo – stvarno dobrim koncertom u „Havana-club“-u, no ... sad me „peru“ dva.
Naime, ulovio sam se posla koji sam odavno htio – dočarati atmosferu onima koji nisu mogli, a htjeli su doći na svirku.
Nadam se da sam uspio u tome.
I molim ... neka se uzme u obzir moje skromno znanje, zvuk koji je dobijen sa video kamere bez dodatnog mikrofona (uređen koliko sam bolje znao i mogao) ... i koješta toga još. Biti će vremena i koncerata kad će to obaviti profesionalci kao onomad na Humanitarcu.
Ovo je samo jedna ... zabilješka.
I, molim lijepo, osjetite se zadovoljeni njome. 
Svjestan sam da ovaj video uradak ne može BAŠ dočarati atmosferu koja je bila tijekom cijele večeri.
A bilo je kako se samo poželjeti može.
Bilo je i slušača i plesača i „naših“ i „vaših“ i „njihovih“ ... i ostalih.
Plesalo se na son, na cumbiu, na merengue, na bolero ... no ... tjah, moram priznati ... najviše su nam godili komentari poveće skupine Venezuelanaca (u „kompi“ sa grupom iz Perua).
Do jarca, pa ova glazba je, ipak, više „domaća“ za njih nego za nas.
Na sve to treba još dodati gostoljubivost organizatora „Havana-club“-a.
Kapa dolje – mlada, radišna ekipa sa osmjehom na licu, a ... nahodali su se to veče popriličan broj kilometara. 
Imali smo, za ovaj puta, dvije nove pjesme i, koliko smo vidjeli, dobro su prihvaćene. Pogotovo nam je drago za „Me recordaras“ – malo nesvakidašnji bolero.
„Maria en la playa“ je naš pri merengue, ali sigurno ne i posljednji. Ima ih još.
No ... eto, za informaciju, možete očekivati i pokoji guaguancó.
Uskoro.
Radi se na tome.
Ovo je put kamo ide „Caimán Verde“ i znamo da treba još bolje. I raznovrsnije.
Ne brinu nas činjenice i „dojave“ kako se to više na Kubi ne sluša – kad smo već kod toga, bilo kakav audio zapis ruskih cigana ćete prije naći po Europi nego u Moskvi (provjerila ja, što će reći, bio sam tamo i tražio) ... a riba je, kažu, bolja u Zagrebu nego na Jadranu.
Ovo jesu šale (valjda se nije netko uvrijedio) ... a nekad i nisu. 
Dakle ... nema pravila.
Ono, što je moje skromno mišljenje, je da ova glazba, ipak, uvijek ima publiku i uvijek se može odsvirati „malo drugačije“, ali ... njena duša je uvijek prisutna i „štreca“.
I zato je vječna ... bar za mene.
No ... samo da „bacim oko“ ... evo, gotov je „upload“ videa.
Sad vi „bacite oko“ ... i slušamo vaš glas. 
Post je objavljen 07.04.2008. u 00:30 sati.