...Otišla je u sobu gdje su je pripremili i dali joj neku tekučinu u venu...inekciju..apaurin za smirenje...poslije su je odvezli u sobu..svezali joj noge i ruke,dali su joj anesteziju...........
Kad se probudila čula je sestre kako ju zovu i govore da nesmije ponovo zaspati.....rekli su da je operacija dobro prošla..
Njoj je bilo grozno,bilo joj je hladno,tresla se,sestre su je pokrivale..bolilo ju je,nije mogla disati na nos zbog sonde,a ni na usta..povračala je!!!mislila je:"Bože nedaj nikome te muke"
Bila je prikopčana za neke boce,smetale su joj cjevčice u grlu...
nije mogla vjerovati da se to njoj događa..svaki dan su joj vadili krv...svako toliko je dobivala inekcije protiv bolova..morala je ležati stalno na leđima....obitelj je stalno zvala..govorili su kako ju vole..nisu ju mogli posjetiti u šok sobi......kad joj je sestra rekla kako ju vole..oči su joj se napunile suza....mislila je:"Bože zašto nam se to događa kad možemo biti sretni..."uz one sestre bilo je lakše podnijeti tu bol..
Stalno je ispitivala sestre dali če joj biti bolje..dali če joj skinuti sondu..bilo bi joj malo lakše..al su to stavili da nepovrača..jer bi se napinjala i mogla bi puknuti rana....mučila se s tim 10dana onda su skinuli..kad su doktori dolazili u vizitu čula je kako doktori govore da je operacija bila velika i teška..da če oporavak dugo trajati........spominjali su kemoterapiju..znala je šta to znači...ali nije vjerovala da pričaju za nju...bila je slaba..nije imala snage govoriti.....doktor joj je rekao da moramo primiti 6 terapija,jednu je več dobila da nije ni znala..posljedice su bile povračanje i mogučnost da ostane bez kose..kad joj je to rekao..soba se okrenula oko nje..taman kad se ponadala da je sve prošlo dobro....shvatila je da nije sve gotovo.... i da je dijagnoza ozbilnja..i da se nesmiju zavaravati.....cijeli joj je život prošao kroz glavu..mislila je..zar sad kad imam dijete,kad imam takvog muža,da je Bog uzme..neče dočekati da joj se potsinak oženi(njezin muž imao je sina iz prvog braka)...da neče vidjeti kako joj kčerka odrasta....šta če biti s njom..kako če joj objasniti da je više nema patit če kao što je i ona patila za svojom mamom..molila je Boga da je uzme jer više nije mogla podnijeti tu bol kad je ona izgubila svoju mamu....sad kad je na samom dnu shvatila je da se mora boriti za svoju obitelj..radi svoje kčerkice....sve ružne misli se trudila potisnuti i nadati se da če sve biti dobro.....
Post je objavljen 06.04.2008. u 22:36 sati.