Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/vjeraufanjeiljubav

Marketing

Dragi prijatelji,

pokrece me pitanje kada se kaze "da rastemo u vjeri" dali mi tada zaista rastemo ili smo bili na vrhuncu kod obracenja i onda samo padamao :-) Ili postoje i ovakvi i onakvi slucajevi.

Sad se opet neki pitaju sta je sad ovome o cemu on to sad prica. Kad sam se ja obratio, znao sam Isus Krist je ziv on nam je pokazao put do svoga oca, on je BOG. Mi ljudi smo u takvim situacijama zato sto nismo stavili BOGA na prvo mjesto u svom zivotu. I kada sam u to povjervao, kada sam shvatio da bi mi svi htjeli sami krojiti svoju srecu da ne priznajemo nikakv autoritet iznad nas samih, OBRATIO SAM SE. Dok sam slusao rijeci svecenika karmelicanina govorio sam "to je stvarno tako, istina je BOG nije ni na prvom ni na drugom nego ko zna na kojem mjestu u nasem zivotu". To je bio pocetak mog puta.

I dok sam tako "rastao" u vjeri, sigurnost taj bistri pogled na tu istinu koji sam posjedovao gubio se. Razni ljudi, razna pitanja dovodili su me do tolike sumnje u svoje obracenje da nisam vise bio siguran u svoje obracenje. Na pocetku mi je to bilo nezamislivo! Da me neko moze pokolebati. I "rastao" sam ja tako u vjeri, citao sam Novi Zavjet, krscanske knjige, razgovarao sa svecenicima, laicima i ljudima koji Boga ne gledaju kroz religiju.

Kod ljudi koji Boga opisuju jedinstvo svega stvorenog me fasciniralo to da sa nikim ne dolaze u sukob. Boga definiraju kao ljubav koja je u svemu prisutna i sve je prisutno i njoj i sve je jedna cjelina.

I poceo sam se pitati ima li tu mjesta za Katolicanstvo, pravoslavstvo a onda i islam ili budizam... I "rastem" ja tako ali jeli to rast ili je to skretanje sa puta???

Ko to moze sa tocnoscu odgovoriti? Isus je nas put i on nas je ucio kako zivjeti ali Isus je htio da mi postanemo kao on a ne samo da njega stujemo kao naseg spasitelja.
Isus je nas htio nauciti da je Bog i nas otac, da cemo i mi ciniti djela koja je on cinio ako ga budemo sljedili u smislu da zivimo kako je on naucavao da trebamo zivjeti.
Ja mislim da smo mi stali na slavljenju naseg dragog Isusa ali da se ne trudimo nasljedovati ga i zivjeti kako nas je ucio.

Kada je Isus rekao "prodaj sve, razdaj siromasima i idi za mnom" nije mislio daj nesto od svog suviska sirotinji i gledaj kako ces i dalje zgrcati da imas za stare dane, kako to svi mi cinimo, svi.

Kada je Isus rekao nesto kao "vazniji si ti svome ocu od ovih vrabaca a oni ne siju i ne zanju a imaju svega dovoljno" nije mislio razbij si covjece glavu u brizi oces li imati dobar posao i dovoljno novaca, brini se sam za sebe i za nikoga drugog, valjda je htio reci uzdaj se u Boga oca svojega da ce ti dati kada i koliko je za tebe najbolje, prihvati sto imas i veseli se nad tim, zivi sada dobro a ne sutra ili kad dodju bolji dani. I ne brini se kako ce tebi biti kad ostaris nego pomozi sada potrebitima i tebi ce netko pomoci kad budes potrebit, BOG CE POSLATI NEKOGA I DOBIT CES.

Eto dosao sam iz krajnosti u krajnost, raspisao sam se ...

ali poceo sam sa temom "rastemo" li stvarno ili mislimo da rastemo a u stvari postajemo mlaki, pa izvolite

Bog vas sve blagoslovio i dao vam po svojoj volji oci da vidite koliko mu milo i usi da cujete, opet, koliko njemu vasem stvoritelju milo ...

Prvo čitanje: iz prve poslanice svetog Pavla
Korinćanima (1 Kor 13, 1-8.13)
"Kad bih sve jezike ljudske govorio i
anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi
ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i
znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu
vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao
- ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad
bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih
imao - ništa mi ne bi koristilo.
Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav,
ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije
nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne
pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se
istini;sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve
podnosi.
Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja?
Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut
će. A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali
najveća je među njima ljubav."
Riječ je Gospodnja!

Post je objavljen 06.04.2008. u 20:53 sati.