Foto by wb-skinner's
Prstohvat sunca posut mjesečinom…pa dodaj naramak riječi koje je napisalo moje ludo srce.
Jedno jezero smijeha koje nosim na usnama pomiješano sa zvukom bisera rasutih po skalama i dvoru.
U zlatnom polju procvalih snova berem crvene makove i usnama dotičem otpale latice.
Valjam se u travi koja me grli oko struka (zelene se moje čarape).
Na putu kući berem čudotvorne bobice kojima ću obojiti kosu u crveno.
Ja sam dijete u svijetu čarolije…
Širom otvorenih očiju i srca hodam stazama do mora, sa rukama raskriljenim u želji da zagrlim Svijet.
Ne skrivam ništa i nemam potrebu skriti se ikad više u životu…to sam ja…
Dok pada noć polako shvaćam da jasna slika podnevnih sati nije ista kada sjene dotiču riječi i obećanja. Svaki dodir mijenja putanje naših života, nepovratno i zauvijek.
Miluju me neke nepoznate ruke i pletu moju neukrotivu kosu u pletenice
Iza zatvorenih vjeđa u mojim zjenicama vidim oduvijek sanjanu kuću na obali oceana i terasu stvorenu za duge noćne filozofije o životu.
Večeras umjesto tebe na nju pozivam bijes, razočarenje i bol da isperu skale koje vode moru za jedan novi početak.
Podivljalo more donijeti će jugo i oblake tako niske u svom brzom letu…isprat ću te iz očiju da postaneš tek trag soli na mom licu.
Zatvori čvrsto večeras škure svoje duše jer to ja hodam u urliku vjetra i plešem na tamnoj strani života. Ne čujem svoje srce jer glasno je more, ne čujem sebe u molitvi za rastanak, ne čujem tvoje isprazne riječi. Ne želim biti odmjerena i ona tako divna žena.
Razbit ću Svijet večeras…
Ne skrivam ništa i nemam potrebu skriti se ikad više u životu…i ovo sam ja…
A kad se probudim sutra u divnom ljetu moga života učinit će mi se da te nikad nije ni bilo kraj mene….
Kad me sutra dodirne sunce dok se protežem lijeno među plahtama i zatvaram oči prepune smijeha i želje
Bosa stopala i prohladan pod, miris kave u rano jutro i osjećaj da živim sve ono što želim, sve ono što jesam.
Par koraka i iskradem se tiho...spuštam se do mora..
Lutam plažom dok mi pijesak podatno miluje stopala i odjednom u sekundi proleti misao
Nisam znala kako ću daleko trebati otići da bih pronašla sebe…
Raširim ruke i zagrlim more dok se iznad mene sklapa olujno Nebo..
Došla sam kući i lutam zlatnim poljima svojih snova
Sve pjeva u ritmu dobrodošlice...i govori...dobrodošla kući
I nemoj se nikad više skrivati od sebe
Post je objavljen 06.04.2008. u 19:50 sati.