Marketing
King of sorrow
Biti dobar. Zaboravio na momente što je to više. Evo samo gubim vrijeme na facebooku. Mislim. Upoznat cu nekog novog. I na što se onda život svede u 21 stoljeću. Kad sretnem nekog koga otkad nisam vidio sve se svede na: Vidimo se na facebooku. Totalno otuđenje u debilani zabave.
Bio sam ovaj tjedan na prosvjedu. I ponovo se prisjetio što je to život koji se ne svodi na sebično pižđenje nad svojom seksualnošću. Jer uz neke debile na prosvjedu i karijeriste bilo je i ljudi kojima je taj dan došlo da iskažu nezadovoljstvo svijetom u kojem žive, a ne sjede samo na kavi. Već popiju jednu manje.
Rekoše mi da mi je prošla muška simpatija završila doma sa svim slomljenim rebrima. Pretukli ga boysi ili neki drugi debili kojima je vrhunac Hajduk ili Dinamo u životu i spika koga mrzim. I sad se mislim što bi sa Svemircem. Mogu mu kupit malo mrkava. Ili balancana. Na nešto ga podsjete ili ga možda oraspolože. Jer ne ide u Njemačku tobože. Posjetim ga možda. Il da ganjam demona rekonstrukcije. Ili mogu samo da očajavam i bit tvrdoglav u svojoj gluposti. Ne znam više ni ja. Pomoć ću sutra zato Pitiji u prepisivanju. A ovome zasad dam adresu bloga.
I da. Kad govorim ljudi o zvijezdama mislim na prošlost, a ne na horoskop. Nisam tolko smotan pauk da se uplete u mrežu svoju. Sutra zato idem sebi nešto robe da kupim na tržnici jer nemam više što da nosim. Vjerovatno su je mali Kinezi napravili za pola dolara po danu i na tome tko zna koji šefovi zaradili. A što ja tu mogu kad sam prelijen da se dignem nedjeljom ujutro za hrelić gdje kupujem ukradeno. Trebam zato ić na još jedan party, koncert ili izložbu da sebi uljepšam dan i zaboravim da je svijet usran. Ali zato nakon svega mogu izać na koji protest da pokažem da mi je do nekih stvari stalo kad već ne mogu da mijenjam.
Post je objavljen 06.04.2008. u 18:05 sati.